ubeđenja. Jedan od njih je francuski sociolog Burdije , po kome je socijalni kapital ono što ljudi
ono što ljudi uobičajeno nazivaju vezama. Burdije tvrdi da je socijalni kapital, kao i bilo koja
su: Z. Bauman, A. Kloskovska, E. Moren, P. Burdije ; a među domaćim: M. Ilić, Z. Golubović, B.
za otpor neoliberalnoj invaziji Pjer Burdije još devedesetih godina nije širio optimizam:
za sopstvene interese kako najbolje ume. (Pjer Burdije , Signalna svetla, predgovor, 1995)
do danas baca ovakva shvatanja u nepovrat. Burdije (Pierre Bourdieu), je u jednom televizijskom
Prusta, Kamija, Solersa, Bitora, Dirasovu, Burdijea , Sarotovu.... On je narodu približio Bibliju,
, ili na koje se naglašeno oslanja (recimo Burdije sa njegovog spiska, i mnogi van njega), pišu
Adam Smith i Ludwig von Mises, za Vuletića Bek i Burdije . Ne znam šta zna Vuletić o recimo ekonomskoj (
mogu to da prepoznaju. Ipak, kao što Burdije napominje, ta sposobnost da se prepozna loša
je samo mali procenat stanovništva. I, kao što Burdije veoma iscrpno dokumentuje, ovo je sposobnost
se u monetarnu lepotu cvećarskih proizvoda. Burdije tvrdi da je estetski sud uvek pitanje
negativno, u odnosu na ono što nije. Ukusi, kaže Burdije , možda pre svega počinju negativno, gađenjem
itd.). Estetska netolerancija, podseća nas Burdije , može da bude veoma jaka. Averzija prema
nastaju iz političkih i ekonomskih pobuda, Burdije ne smatra naučnim, ove prve zato što nisu