uđe u pisarnicu, te pokloniv se malko, stavi juhu pred Devetoga. dojkinja , pa osta kao sluškinja i svrši kao upraviteljka, koja je i I hanu zapredala. Po gradu bješe nahoda i nahotkinja, koje
, ni žene svetovne, ni odeću njihovu, ni nakite njihove, niti išta svetovno. Štaviše, nju do sada nije mogla videti ni dojkinja njena, iako me je mnogo puta molila da je vidi i porazgovara s njom, ali ja to nisam dozvolila. Sada pak, videći tvoje
seti se mojih trudova i mojih briga oko tebe; seti se da sam te kao dvogodišnje detence uzela pod okrilje svoje od tvoje dojkinje , i da sve do današnjega dana niko od svetovnjaka ne vide lica tvoga. Do sada te čuvah kao zenicu oka. A šta sada da radim s
, u kojima su ih ostavili na stepeništima pred vratima petrogradskih činovnika; druga su se ugušila kod čuhodki dojkinja koje je iznajmio dom za siročad; treća su umrla na sasušenim grudima svojih majki (za vreme samarske gladne godine),
i sramno napuštene mlade matere ostavile pred kućama petrogradskih činovnika; druga učmanula i umrla kod najmljenih dojkinja na ishrani u Domu za
, i razvijaju se do snage i veličine kojoj se divimo. Svaka majka doji dete svojim mlekom, a ne ostavlja ga sluškinjama i dojkinjama . I gospodar i rob vaspitaju se podjednako prosto i strogo: i jedni i drugi rastu pored iste stoke, žive na istoj zemlji,
bilo je šest sinova, od kojih šesti i najmlađi beše još odojče. Za toga najmlađeg sina svog držaše car u dvoru naročitu dojkinju , koja ga hranjaše. Cara Mavrikija postiže teška sudba: Foka ga zbaci s prestola i osudi na smrt zajedno sa svih šest
na smrt zajedno sa svih šest sinova njegovih. Na oči Mavrikijeve sinovi njegovi behu jedan za drugim ubijani. Kada dojkinja trebaše da dv šestoga sina careva da bude pogubljen, ona se velikodušno sažali nad sudbom nesrećnoga cara i njegove
svoga sinčića, te ovaj bi posečen. Najzad bi posečen i car Mavrikije. Najmlađi sin cara Mavrikija poraste smatrajući dojkinju svoju za majku svoju. Kada mu pak dojkinja otkri svu tajnu, on se uozbilji veoma, pa odlučno ostavi svet i povuče se na
bi posečen i car Mavrikije. Najmlađi sin cara Mavrikija poraste smatrajući dojkinju svoju za majku svoju. Kada mu pak dojkinja otkri svu tajnu, on se uozbilji veoma, pa odlučno ostavi svet i povuče se na goru Sinajsku, gde se zamonaši i posveti Bogu
kći cara Jorama sestra Ohozijina, uze Joasa sina Ohozijina, i ukrade ga između sinova carevijeh, koje ubijahu, i s dojkinjom njegovom sakri ga od Gotolije u ložnicu, te ne pogibe.
da svi Ipolitovi ukućani veruju u Hrista, Valerijan naredi da ih dovedu pred njega. Među dovedenima bejaše i Ipolitova dojkinja , po imenu Konkordija. Pogledavši na njih, Valerijan reče: Poštedite svoj život, da ne biste poginuli zajedno sa
moglo se videti kako pčele ulaze u usta odojčetu, i izlaze otuda, ostavljajući med svoj na jeziku njegovom; kada to vide dojkinja , ona htede da otera pčele, bojeći se da ne naškode detetu, ali Amvrosijev otac, koji je sve to posmatrao, zabrani
, ona htede da otera pčele, bojeći se da ne naškode detetu, ali Amvrosijev otac, koji je sve to posmatrao, zabrani dojkinji da to uradi, pošto je želeo da vidi čime će se završiti to čudo. I gle, nakon malo vremena pčele se digoše, poleteše uvis, i
majke svoje. Čedo sisa mleko matere svoje, a u mleku je krv, u krvi je duša, u duši je ljubav. Neka ne daje majka svoje čedo dojkinjama ; neka ga sama doji. Jer dojkinja će mu davati svoju krv - a u krvi je duša - u njenoj krvi nije duša matere nego najamnice. I