svaki režanj jetre se drenira putem kanala do žučne kesice, a odatle sprovodi do duodenuma u koji se uliva u predelu duodenalne papile. Kod pasa se žučni kanal i glavni pankreasni kanal ulivaju u duodenum jedan pored drugog, dok se kod mačaka
žučnog kanala. Najpre se napravi mali rez blizu vrata žučne kesice, zatim se kateter provuče kroz žučni kanal do duodenalne papile. Ovo ponekad može biti teže izvodljivo zbog uvrtanja žučnog kanala. Pažljivim povlačenjem fundusa žučne
duodenuma (radi se enterotomija) počev 2 - 4 cm distalno-aboralno pa prema pilorusu. Treba identifikovati veliku duodenalnu papilu i u nju postaviti kateter. Žučni kanal se nakon kateterizacije ispira sve dok se ne ustanovi njegova prohodnost
kanala. Najčešće se kao umeci koriste francuski gumeni kateteri 2,5 - 12 i postavljaju se retrogradno kroz glavnu duodenalnu papilu nakon izvršene duodenoktomije. Umetak mora biti dovoljno dug 2 - 4 cm, da bi dopro proksimalno do tačke gde se
4 cm, da bi dopro proksimalno do tačke gde se nalazi opstrukcija ili ozleda, kao i da bi dopro dovoljno daleko distalno do duodenalne papile. Umetak se mora osigurati sa dva šava koji se postavljaju između duodenalne submukoze i distalnog dela umetka.
dopro dovoljno daleko distalno do duodenalne papile. Umetak se mora osigurati sa dva šava koji se postavljaju između duodenalne submukoze i distalnog dela umetka. Treba koristiti resorptivne šavove tako da se u slučaju pomeranja i odvajanja
faktori želudačnog sekreta (pepsin i HCl) pojedinačno ili u kombinaciji mogu biti uzrok gastritisa. Refluks duodenalnog sadržaja u želudac, a zatim retrogradno i u jednjak, možemo dokazati endoskopski prisustvom žuči u želudačnom
ili buduće ciljane napade. duodenalni ulkus je razjedina unutrašnjeg sloja dvanaestopalačnog creva, koje se nadovezuje na želudac i nastavlja u tanko
malrotacijom creva (rotacija je u suprotnom smeru kazaljke na satu), već je tada izazvana anularnim pankreasom ili duodenalnom atrezijom i ne postoji uvrnutost creva. Razlikovanje ove dve anomalije, jedne koja je praćena uvrnutim crevima i
se da brusnice posjeduju druge koristi za ljudsko zdravlje. Helico bakterija pilori je glavni uzrok želučanog i duodenalnog čira. Ova bakterija prodire sluznicu probavnog trakta i drži se ispod epitela. Nedavno, utvrđeno je da brusnica
ulkusa u znatnoj meri je veća kod pacijenata kod kojih je došlo do eradikacije H. Pylori infekcije. Sanacija duodenalnog ulkusa dešava se spontano i bez primene antiulkusnih lekova kod visokog procenta pacijenata 8 - 12 nedelja nakon
i nelagodnosti u gornjem delu trbuha, proliv i nadimanje, crna stolica ili krv u stolici. Karakteristično je da se kod duodenalnog ulkusa tegobe javljaju na prazan želudac, a nakon uzimanja hrane bolesnici osećaju olakšanje, dok kod želudacnog
da ima intermitentan karakter, što znači da je vezana kako za način života i ishranu, tako i za godišnje doba, pa su kod duodenalnog ulkusa bolovi češći tokom noći, a česti recidivi bolesti se javljaju u proleće i jesen. Etiologija ulkusne bolesti i
u značajnom titru može se registovati i prisustvo antitela na Helikobacter pilory. duodenalnog ulkusa, pored standardne terapije, naša poliklinika predlaže Mikrorezonantnu terapiju, koja uspešno leči
terapije, naša poliklinika predlaže Mikrorezonantnu terapiju, koja uspešno leči gastritis, želudačni, duodenalni ulkus i na taj način se izbegava višemesečno uzimanje lekova.