je živeo u XI veku; i pored toga što u svojoj hronici, čiji je naslov "Magistri Adami Bremensis Gesta Hammaburgensis ecclesiae pontificum ", nije želeo da govori o paganima, ipak je u opisivanju Slovena govorio i o njihovim starim verovanjima; on

magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reverendissimum Dominum, Dominum Georgium Marium Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio qui sibi nomen imposuit Francisci "(" Javljam vam radosnu vijest: Imamo Papu To je uzoriti i

kon - tekstu apologije anglikanskog eklisiološkog stanovišta), upoređuje se sa starijim Luterovim konceptom notae ecclesiae , i vrednuje se njegov teološki kapacitet i po - tencijal za objašnjenje i prevazilaženje fenomena shizme i gubitka

Bremensis) bio je kanonik u Bremenu i napisao je oko god. 1075. malo prije svoje smrti djelo: »Gesta Hammenburgensis ecclesiae pontificum«, gdje se poglavito govori o crkvenijem poslovima hamburške biskupije, ali ima dosta i drugijeh

čak ni doktora teologije - takav bi se potpisao sa dr theol. ili dr. div. (= divinitatis) - nego crkvene oce (doctores ecclesiae ), one rane učitelje hrišćanstva kakvi su bili sveti Avgustin, sveti Atanasije, sveti Jovan Zlatousti i njima slični.

. 6. Ovo stradanje Sv. mučenice Kiriake (Nedelje) skoro je doslovno uzeto iz Sinaksara Carigradske Crkve (Synaxarium Ecclesiae Constantinopolitanae, izd. N. Delehaye, Bruxselles 1902, s. 805 - 6.) 7. Dioklecijan vladao rimskom carevinom od 284

manastiru. ________________________________________ NAPOMENE: 1. U "Sinaksaru Carigradske Crkve" (Synaxarium Ecclesiae Constantinopolitanae, izd. N. Delehaye, Bruxellis 1902. c. 497) na početku meseca Marta stoji sledeća uvodna

primala za nužna, čak i dobrodošla jednoj od najdugotrajnijih obnevidelosti koja se zadržala u Iliriku " ecclesiae militans ". Na sve to, posle tolikih nastojanja da "magnum crimen" - "na mala vrata" prođe, pa i njih da jednom već treba

nepevanje Bog Gospod... "bila je odlika monaškog služenja, kao što pokazuje opis bdenija na Sinaju (J. B. Potra, Luris Ecclesiae greacorum historia et monumenta I, str. 220). Ava Nil navodi da se,, Bog Gospod.. "peva kao svečani dodatak, na početku

remanentibus ex ea). 3 a ove se crkvice još kaže da proističu od korjena već porušene glavne crkve sv. Mihaila (a stipite ecclesiae Sancti Michaelis principalis iam ruinatae), kao i da su bile sastavni dio crkve i manastira sv. Mihaila (membra

Sancti Michaelis principalis iam ruinatae), kao i da su bile sastavni dio crkve i manastira sv. Mihaila (membra ecclesiae seu prefati monasterii). Po ovim riječima bi se reklo, da su crkvice (kapele) sv. Marije i sv. Nikole bile u sklopu crkve

na koju ukazuje i ikonografski prototip. Ove poruke i danas ispunjavaju srce i svest verujućih. Ecclesiae , VII, 10, 3 - 4. Sedma knjiga Eusebijeve Istorije Crkve, na koju se često pozivamo, zasnovana je na verodostojnim

, pevamo ti, ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis '... U poglavlju o religiji naroda spominje se i ova pjesma, kojom se

jedna grupa pisaca izradila istoriju crkve. Delo je izišlo između 1559. i 1574. godine pod naslovom Historia integram ecclesiae Christi ideam secudum centurias conplectens etc., obuhvatajući, po vekovima, period do XIV stoleća. U njemu su prava

. Šikloši je izgleda presreo Tvrtkovo pismo upućeno lektoru bosanske crkve u Đakovu Jovanu (lat. Johannes lector ecclesiae Bosnensis). Lektor je na saslušanju priznao da je, ne znajući kojim je duhom vođen nakon što je zamrzeo... prečasnog

ecclesiae

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov