najpre konstatuje neznabožački fanatizam Pomeranaca: Tanium esse gentis illius ferocitatem, veli vojvoda poljski, ut magis necem ei inferre
celini: "Illyrici undique mox in unum conglobati (ut egregia erat eius gentis velocitas) densiori praesidio munita statione ducis, excluserunt
, koju nalazimo u Fredegara, gdje se veli, da je srpski knez (»dux gentis Urbiorum«) prešao na stranu Samovu, kada je Samo vojevao s Dagobertom (
su imali samo sveštenici rimokatoličke veroispovesti koji su sinovi gentis croaticae. Ova odluka izazvala je nezadovoljstvo u redovima Srba
Njegova "Crkvena istorija engleskog naroda" (Historia Eccesiastica Gentis Anglorum), pisana na latinskom, najvažniji je izvor anglosaksonske
spominje jednoga po imenu: Aminander Athamaniae, Thessalicae gentis regulus / Migne, CXXXIV. 755 /.
njegovom mišljenju, provlače kroz književnost njegove zemlje, od Gentis Slavonicae lacrimae, suspiria et vota Jakuba Jakobeusa iz 1645, ili