odolevaju. Savest i društvenost, bilo to dobro za sreću ili ne, suviše duboko određuju čoveka da bi egotizam
tvrdim ovde sad, kako Petko rece... samo jendom cu reci: Egoizam nije za Tajnu zivota, zato postoji Egotizam
koje čoveku daje dostojanstvo. U onome što je više od takvog samopoštovanja, a naročito kad je reč o egotizmu
kulturu kao sramotu koju ponekad zorom treba oponašati na jeftinim priredbicama i koja je kolektivni egotizam
uklapaju u sliku o sebi - to uglavnom znači da se sistematski pozitivno menjaju. Ovaj fenomen zovemo egotizmom
dobar covek, los covek. Svako ima EGO, ali kakav je? Da li plemenit i pozotivan... sto sam opisivala kao EGOTIZAM