slobodu postaje ljubav sâma a ne stilska vernost, osnova svih zapovesti. I to je etički princip, dublji od panteizma
jedina pojava koja sve obuhvata i sve sadrži. Van nje ništa ne postoji. Ovu pojavu koja obuhvata sve panteizam
kao spoljnog tvorca, kao imanentnog u ljudskom životu i duši koji čine deo te duboke stvarnosti. Kod panteizma
izaziva protest i otpadništvo. Ljudska duša je bezgranična, ona obgrljava svet i u njemu Boga. Njoj je panteizam
stvorovima može da proizvede u njemu ma kakvu promenu. Tako sramnu postavku, po mišljenju teizma, čini samo panteizam
smatrati za živu organizaciju, tj. ograničenost. Zbog toga analitički um olako naginje na stranu deizma ili panteizma
značenje; poistovećivanjem čovekove i kosmičke energije sa energijom božanstva ona zagovara svojevrstan panteizam
godine, izneo Nikola Tesla, jedan od najvećih naučnika modernog doba. Tesla se zalaže za kosmološki panteizam
pun mržnje, dobar i zao, srećan i nesrećan itd. Jer je neosporna činjenica, da je svet, koji po učenju panteizma
osnovnih postavaka: osećaju se posebnim, slobodnim i moralno-pravno odgovornim ličnostima. A to znači da panteizam