, poljoprivreda, plovidba, umetnost, obredi i - pismo. Tako Svetislav Bilbija 7 dokazuje vezu između vinčanskog i etrurskog pisma, odnosno ćirilice kakvu danas poznajemo, napominjući pri tom da Etrurci sebe nisu nazivali tako već, kako su i
, doskora, ljudska noga nije kročila hiljadama godina još od vremena kada se na području Vatikana nalazilo džinovsko etrursko groblje. Međutim, i drugi su u potrazi za ulazom u podzemni svet: tajno bratstvo koje, po nalogu crkve, gazi preko
posao. Koristeći komparativnu paleolingvističku metodu, Bor je predložio varijantu prevoda koja je bila bliska etrurskom , odnosno rasenskom pismu. U tom smislu, postupak Bora bio je sličan postupku Svetislava Bilbije i Radivoja Pešića,
U tom smislu, postupak Bora bio je sličan postupku Svetislava Bilbije i Radivoja Pešića, koji su takođe, smatrali da je etrurske tekstove potrebno prevoditi uz pomoć slovenskih jezika. Iz rada Mateja Bora, moglo bi se zaključiti da su se gramatika
, u duhu svoga vremena. etrurski natpisi mogli bi mnogo toga iz prošlosti da pojasne i povežu. Venetski jezik zvanična nauka danas priznaje za
, inače detaljno opisanog u knjizi Miloša Crnjanskog Ljubav u Toskani. U Pizi mogu da se nađu građevine koje potiču iz etrurskog doba, pošto su Etrurci bili prvi poznati stanovnici ovog mesta. Rimljani su ga osvojili u drugom veku pre nove ere i
loza smatra se starijom i od samog Rima jer su je još Etrurci gajili i spravljali vino od nje. Italija s ponosom neguje etrursku kulturu i neguje i čuva nasleđe koje je ostavila antička Etrurija.
, koji je koristeći svoja poznavanja različitih slovenskih jezika uspeo da prevede Zlatne pločice iz Pirga pisane na etrurskom jeziku. Do tada se smatralo da etrurski ne spada u indoevropske jezike, već da je ostatak staroevropskog.
slovenskih jezika uspeo da prevede Zlatne pločice iz Pirga pisane na etrurskom jeziku. Do tada se smatralo da etrurski ne spada u indoevropske jezike, već da je ostatak staroevropskog.
grada. Naime, smatra se kako je Rim dobio ime po Romulu. Međutim, Romul je navodno izvedena reči od Rim koja je verovatno etrurskog porekla. U prilog mitskom Romulu ide i samo osnivanje grada i Romulova tzv. grobnica koja je 1899. godine otkrivena na
prema arheološkim nalazima luka Ostija je izgrađena mnogo kasnije. etrurskoga grada Tarkvinija. Bio je veoma bogat i ambiciozan. Približio se kralju i Anko Marcije ga je imenovao za staraoca
predanju peti rimski kralj, koji je vladao od 616. pre n. e. do 579. pre n. e.. Kao sin bogatoga korintskoga trgovca i etrurske aristokratkinje nije mogao u svom etrurskom gradu da stekne visoki položaj, pa se preselio u Rim. U Rimu je
od 616. pre n. e. do 579. pre n. e.. Kao sin bogatoga korintskoga trgovca i etrurske aristokratkinje nije mogao u svom etrurskom gradu da stekne visoki položaj, pa se preselio u Rim. U Rimu je zahvaljujući svom bogatstvu stekao naklonost kralja
trgovinom između Grčke i Etrurije. Kao pripadnik Bahijada pobegao je iz Korinta u doba tiranina Kipsela i naselio se u etrurskom gradu Tarkviniju i tu se oženio iz aristokratske porodice. Kada je Demarat umro njegovo bogatstvo je nasledio Lucije
porodice. Kada je Demarat umro njegovo bogatstvo je nasledio Lucije Tarkvinije Prisk. Kao bogataš oženjen iz etrurske plemićke porodice pokušao je da dobije političku poziciju u Tarkviniju, ali Etrurci nisu bili spremni da položaj