odlasku pomoć i prevoz poput drugih njima sličnih dolazećih i drugih blagočestivih manastira koji se nalaze pod igom Agarjanskim. A kada iz tog manastira po milosti nju monasi u NAŠU državu, u odreženu godinu i određenog datuma dođu - Naši Feldmaršali , Generali, viši i niži oficiri, a u gradovima Gubernatori, Komandanti i svi koji ma gdje imaju komandu - da ih propuštaju u Moskvu i do Naše rezidencije u Sanktpeterburgu, bez zadržavanja i zaustavljanja, i da im daju potreban broj
nekoliko godina toliko je davano nade da ćemo se osloboditi, da smo sa velikom radošću i velikom željom očekivali naše izbavljenje, koje nam je naglašavano i pre rata preko raznih carskih oficira koji su nama slani. Isto tako i pojedini feldmaršali slali su svoja pisma u naše predele tražeći pomoći od nas. Isto tako, pošto smo u svemu bili uvereni i od episkopa bačkog g. Jovana Jovanođića njegovim pismom, koje nam je poslato 27. marta 1788. i od ličnog punomoćnika od carske strane, mi
ne ima vizitirati vešči moje ni dacije iskati. Čekaj danas sutra, i više od mjeseca dana: nema ništa ot odgovora, niti mi daje pasoša. Svaki sam dan išao u cirkul, kad bi davao audijenciju, đe bi se sabirali drugi, njemu potčinjeni principi, feldmaršali , generali i razni oficiri i polkovodci, do sto i pedeset persona, i u one urečene dane svi bi ostali kod knjaza na objedu, što se i meni njekoliko puta slučilo. Od devet časa u jutru sabirala bi se pomenuta gospoda u jednu veliku salu, i, ne
čitatelju moj, da ti u opisaniju života i priključenija mojih ne budeš čitati preslavna i preznamenita iroičeska dela visokoznamenitih i dostopamjetnih na svetu muževa, kao što su negda bili, a i sada jošte takožde nahode ce neki feldmaršali , generali, svetu znameniti spisatelji, iskusni hudožnici i proči ini prehvalni muževi nego čitati budeš točiju moja dela, ako jednoga po najviše privatnoga učitelja... "U toj atmosferi i pred takvom publikom rađao ce novi srpski roman