javlja kao predmet saznanja, uz načine na koje se specifična znanja o njoj ispoljavaju. Tu, u poglavlju "Boja između fizisa i metafore, on nagoveštava mogućnost da se na osnovu tipa formiranja "nocija i nominacija jednog kvaliteta boje
dominantan i savršeno korespondira sa poimanjem boje u tzv. konstruktivističkom slikarstvu. fizisa i simbola, autor, naglašavajući da su koreni simbolike mnogo dublji nego što su primarne analogije između viđenih
odnosa prema boji, čiji će značaj biti istican i u drugim delovima knjige. Zatim, u trećem odeljku "Boja između fizisa , nauke i filozofije, daje istorijski pregled naučnih saznanja o boji i ukazuje na distinkciju koja postoji između
da se i u toj društvenoj (humanističkoj) ili metafizičkoj oblasti počelo događati ono što se u oblasti spoznaje fizisa , odnosno van-ljudske stvarnosti, već dogodilo.
fizisa, odnosno van-ljudske stvarnosti, već dogodilo. fizisa , omogućila je ljudima da na fizis ili vanljudsku stvarnost imaju i vrlo jak praktičan uticaj, što je dovodilo do mnogih
(u onoj meri u kojoj svest i podsvest određenog umetnika uopšte to mogu), udaljene od empirijski prepoznatljivog, od fizisa . One će biti obojene krajnjom personalnošću i autentičnošću.
da, im iskoreni politeističko verovanje i privede ih monoteističkom načelu. fizisa , prirode, postojala je u Južnoj Italiji škola Pitagore sa Somosa (oko 530), opet Jonca. Ova je škola bila humanistička
učitelj. Arhelaj, je pod uticajem jonske škole, ali, pod uticajem raspoloženja Atinjana on povlači razliku između fizisa kao prirode i nomosa kao društvene konvencije. A, smatra da u svetu ljudskog morala nema ni lepog ni ružnog. Sve je u
oko jednog smisla, onda slabi napetost između pojesis i praksis 25 a; iz njihove pozadine nestaje predstava fizisa kao kriterijuma izvornosti činjenja. [ 26 ] U eksplicitnoj polemici sa osnovnim kategorijama Aristotelove
je zajednica ipak interpretirana unutar jednog unapred datog poretka. Da li je taj poredak sabran pod pojam prirode ( fizisa ) ili božanske kreativnosti, malo menja na statusu zajednice kao u njemu osigurane.
smo. U međuprostoru smo. Junaci ovog romana su međuljudi. Nisu, nipošto nisu, plošni. Sastavni deo njihovog fizisa su i snovi, i, raščijani, fragmenti života junaka drugih literarnih ostvarenja. Romanom vrve dvojnici. Pisac
" svijeta kao pojavnog, akcidentalnog, a da je Tajna Svijeta drugdje, negdje "s onu stranu" " realnosti ", pojavnosti i fizisa . Sam Pavić u svojim "Fragmentima o fantastici" vezuje fantastiku za monističku sliku svijeta kakvu su imali
odnošenje na način plemenite ravnodušnosti znanje subjekta prevladava svako trpljenje. U ovom stanju subjekt u svet fizisa prevodi svoje iskustvo blaženstva, i u njemu postoji ta radost bez obzira na okolnosti, pa bile one tragične ili