je Linda Shave, menadžerka grada Ryde za informacije, integraciju i usaglašenost . Floberove licne stvari i pita se da li je jedan od dva papagaja ( a kasnije se pojavljuje i vise njih ) u Ruanu stvarno bio u Floberovom vlasnistvu i pomogao mu ( a kasnije ga i nervirao ) u pisanju jedne price. Ovo je viseslojna biografija, parodija, ironija, istina, otkrivanje pisac se bavi skrajnutim znacima i mogucom interpretacijom skrivenog u biografiji. Ovde se pomaljaju paralele, nestvarno i stvarno, ono sto se desilo i sto se mozda desilo, i kao i uvek u postmodernizmu, cujemo
da je svet o kojem čita u romantičnim romanima plod mašte. Upravo iz tog razloga ne može da pronađe zadovoljsto u monotonom braku sa provincijskim doktorom uskih vidika Šarlom, koji joj je izgledao kukavan, slab, ništavan, ukratko, bednik u svakom pogledu . Floberove junakinje da počini preljubu najpre sa uglađenim baronom Rodolfom, a zatim sa advokatskim pripravnikom Leonom i njena želja da napusti supruga i dete predstavlja odraz revolta prema malograđanskoj sredini. Sve što ju je neposredno okruživalo, dosadno selo, glupi malograđani, osrednji život, koji ju je držao u svojim okovima, dok se izvan toga kruga protezala unedogled neizmerna zemlja blaženstva i strasti, navodi slavni i osporavani Flober, koji je posle
je te zahteve smatrala preteranim i neopravdanim . Floberove Salambo ". Najzad sa direktorom Pariske opere, Perenom postiže dogovor da napiše Don Karlosa, za koji će libreto zgotoviti spretni Žozef Meri. Šilerovo ime se i ne pominje, jer to nije ni trebalo da bude muzičko tumačenje slobodarske drame nemačkog dramatičara. Verdija je radnja zainteresovala još desetak godina ranije, a prilikom jednog puta po Španiji, opet privukla. To je morala biti velika svečana opera, sa velikim horskim zadacima i baletom, nešto dostojno
nekoliko neusaglašenih ličnosti, koje se svojim sistemom vrijednosti međusobno sukobljavaju, isključuju, nadmeću i poništavaju. A pri svemu tome, živi u društvu koje sputava i njenu individualnu slobodu i njenu samorealizaciju . Floberove gospođe Bovari, ali i Lolite Vladimira Nabokova. A djelo Ljubavnik ledi Četerli, Dejvida Herberta Lorensa, našlo se ponajviše u tematskoj i misaonoj blizini Ljiljane Tomanović - Ponamarev. Svima njima se pridružuje i tragična storija junakinje Manje. U njenom slučaju, krajnosti Erosa uplovile su u mutnu rijeku Tanatosa, tako autorkina romaneskna vizija nije mogla ni izbjeći tjeskobu i beznadežnost nihilizma .
četrnaest priloga [ 1 ] koje potpisuje pseudonimom Marambo. Poreklo ovog neobičnog pseudonima tumači A. G. Matoš u jednom kratkom i slikovitom mada ne i sa simpatijama pravljenom "portretu umetnika u mladosti "." Gosp. Vojislav Jovanović vrlo je mlad čovjek i studira u Engleskoj, gdje drugovaše s našim mladim pripovjedačem Veljkom Milićevićem. Još kao gimnazijalac zabavljaše beogradske kafane kao saradnik Malog žurnala, gdje se potpisivaše kao Marambo ( anagram od Floberove Salambo i Volterovog Karamba ). U njegovom početničkom radu visi onaj kusi rep Alkibijadovog psa. Htjede začuđivati, "epatirati ", i to je, kao snobizam, moderno. Svi još pamte kako je prije svoga odlaska u Švicarsku nosio redengot, skrojen kod prvog krojača, načinjen od onog prostog platna za - vreće." [ 2 ] Ova i po Matošu zapažena saradnja u Malom žurnalu prestaje Jovanovićevim odlaskom na studije u inostranstvo ( u srećnoj kombinaciji Švajcarske, Francuske i Engleske
. Prema rečima Branka Anđića, urednika Lagunine biblioteke Bolero može se slobodno reći da je ovim romanom Mario Vargas LJosa konačno zadovoljio svoj glavni hir da u postmoderna vremena napiše veliki realistički roman . Floberove junakinje, upravo njeno potiskivanje-često prikazano kao odsustvo jeste pravi spiritus movens Nevaljale devojčice. LJubavna priča je, u stvari, samo pročelje dublje analize i kritike socijalnih nejednakosti, jedne freske raslojenog društva koje se razvija u nimalo simpatičnom pravcu - naglašava Branko Anđić .