nego da trpe bezdomost, dok Bonjini zemljaci, raseljavanjem obeskorenjeni kao obešeni, ostaju da vise. Otuda su i pripovedačeve reči na kraju romana, prema kojima je kuća posle tetka-Bonje svačija i ničija, veoma važne: njima se ona posredno
njegovu naglašeno slikovitu narativnost kao poziv na putovanje, kao poniranje kroz nutrinu drugosti (ovde pripovedačeve ), kao kroz vlastitu; tada je srođavanje s Pavićevom prozom nešto kao srođavanje sa samim sobom.
i "Ode leto ", poslednji objavljeni roman S. Vesnića gde su junakinje i njihove emocionalnosti i sudbine u fokusu pripovedačeve pažnje. U "Ode leto" autor daje dosad najkompleksniji lik moderne emancipovane i erotski i moralno oslobođene mlade
svekrva, dete nesrećnim slučajem strada,... Milanka nakon preljube i razočarenja napušta dom).; pripovedačeve perspektive: Bezlični pripovedač "pokreće naraciju likova" u prvom Milenovićevom romanu a u drugom se dopunjuju i
, zasnovana, poput Vagnerove opere, na kontrapunktu lajtmotiva, ispripovedana kroz mešavinu Ašenbahove patetike i pripovedačeve ironije, kao parabola, ali i psihološka studija, ona potvrđuje da je sreća kwiževnikova misao koja može sva da postane
veniu i u jsdnom broju Mihailovićevih pripovedaka, znatno je smanjena distanca između unutrašnje i spoljašnje pripovedačeve stvarnosti, pošto glavni junak u ulozi fiktivnog naratora isključivo govori iz vlastite intelektualne i
pripovedačkih glasova. njegovo pripovedanje, ukoliko imamo u vidu najnovije srpske romane za decu i mlade, otkriva pripovedačeve ne samo narativne, već i intelektualne i moralne mogućnosti. Takav pripovedač manje je zavisan od neposredne
u tekstu kojima se smanjuje tenzija jer se sa subjekta u tenziji (emotivnoj opterećenosti) pažnja prebacuje na pripovedačeve stilske igre. Ako bismo i sebi dozvolili stilsku igru, onda bismo ih i predstavili kao balončiće koji se ispuštaju iz
Otvsjudu kazuje da njeni tematski sadržaji dolaze odasvud? iz prošlosti i sadašnjeg života iz legende i pamćenja iz pripovedačeve ljubavne intime i poetičkog iskustva iz etnopsihologije njegovog roda i društvene stvarnosti koja je parodična
likove u neposrednoj sadašnjosti, i to dijaloškim formama u kojima se životno sadašnje i prošlo vide bez posredovanja pripovedačeve evokacije i opisivanja. Kao što saopštavaju njegovi biografi, Nušić je bio veoma radoznala i dinamična ličnost, uvek