. U ovoj svesci almanaha dalje dolazi opis dubrovačkih svatovskih običaja sa odgovarajućim pesmama, sve iz pera Petra Franasovića . Na kraju je svetosavska beseda Dubrovčanina Petra Martinovića, učitelja u Srbiji i člana tajnog Banovog udruženja u
prestavši (?) lično Ministarstvu finansija, pokazao je, kako je on prošle godine u mesecu julu u Galacu prihvatio od g. Franasovića na parobrodu srpskom, bez ikakve pogodbe, no samo sa 60 forinti srebra mesečnom platom, da bi isključivo do Beograda
, da bi isključivo do Beograda došao, a kada se u Beograd dođe da će mi se plata urediti. Pored toga kazao sam da ako sin g. Franasovića ne bude se za kapetana lađe primiti hteo, da ću ja biti prvi kapetan. / No budući da je prošle godine voda mala bila, te se do
herojima. Dogodilo se da je istog dana sahranjen oficir Katanić, čuven po svojoj hrabrosti u ratu, i majka generala Franasovića . Svi uglednici su se našli na ovoj drugoj sahrani, želeći da se udvore dvorskom miljeniku Franasoviću. Nušićev
ih na forumu. Nisam mogao da ih ne pozdravim i pohvalim. Ajd, lepo se provedite... Franasovića , katolikinje. Sleglo se sve činovništvo, ceo oficirski kor i sve što nosi kaput u Beogradu. Bio je i sam kralj. Nisam
jednu babu. Po švapskom popu videh da je ili katolička ili protestantska. Koja je to baba, ne znam; rekoše da je mati Franasovića . Na njenoj pratnji bili su valjda svi generali, mnogo oficira i mora biti svi ministri. I svi je ispratiše do groba. Juče
bi valjda drukče? Franasovića , protiv tvorca ovog kratkog izveštaja nije se ništa preduzelo. Međutim, kada se u istom listu pojavila i pesma i to od