potiče od rismkog historičara F. Vegacija, koji o njemu piše u djelu Epitoma rei militaris, a M. Amijan u djelu Rerum gestarum navodi da su ga u 4. stoljeću imali i Goti. Rusi ga 991. godine upotrebljavaju u borbama kod Novgoroda, a u Vizantiji (11.
već po svojoj pretpostavci vanja da bude povesnica koja pribavlja naročit dignitet dokumentarnosti (historia rerum gestarum ), i koja izbija u svom sjaju ukazivanja na pojavu kroz sam smisao pojavljivanja / res gestae /. Pojava-fenomen time za
pojma povesti od strane većine autora, što je dovelo do toga da se pod istorijom razumeju i res gestae i historia rerum gestarum , što za posledicu ima nedovoljno preciziranu upotrebu pojma istorija, pa i izraz filozofija istorije, koji sugeriše
što zaslužuje da se pamti (et mediante Popieukignae, idest poësi slavonica, quae continet historiam rerum praeclare gestarum , et quae memoria digna sunt) ". [ 15 ] Nije, onda, nikakvo čudo što u takvoj opštoj atmosferi i sami istoričari ne
(zbiljske) događaje prošlosti (res gestae); i istorija označava nauku o tim događajima prošlosti (historia rerum gestarum ). U Nemačkoj posebno od Herdera, Majnekea, Hubolta,..., znači nije svet morao čekati Hajdegera i Kangrgu da to
, (E. S. Piccolomini), docnijeg pape Pia II, koji je ovaj putopis uključio u knjigu: Cosmographia seu rerum ubique gestarum locorumque descriptio (1447). Bračolini je prvi u Evropi dao stvarni, mada relativno sumarni opis Sumatre.