u Harkovskoj guberni od oca Borisa i majke Glafire . Roditelji potonjeg svetitelja bili su veoma
ove nečiste strasti on htede oskvrniti devicu Glafiru , koja stajaše u službi caričinoj. Ova se požali
od episkopa Vasilija i ostalih hrišćana. Beše Glafira vrlo radosna, što je Bog spase u devičanstvu i
caru Likiniju. Saznavši car gde se nalazi Glafira , odmah posla, da se dovede u Nikomidiju, i ona i
Nikomidiju, i ona i episkop. U međuvremenu umre Glafira , te vojnici dovedoše samo Vasilija vezana .
napred, pod današnjim 26. aprilom. 8. Sveta Glafira skončala oko 322. godine. 9. Žitije i služba sv.
U svojoj palati carica imađaše na službi devicu Glafiru , koja beše vrlo lepa i celomudrena, hrišćanka
da bude gotova na blud sa carem. A sveta devica Glafira , puna straha Božjeg, zgadi se na takav greh i
u sebi kako da je sakrije. A kad car potraži Glafiru , carica učini te po carskim palatama puče glas
učini te po carskim palatama puče glas kako je Glafira kobajagi sišla s uma i leži bolesna, pa je i na
. Carica pak u zgodno vreme potajno otpusti Glafiru , davši joj mnogo zlata, i srebra, i dragog
. Nastojnici onda obukoše u muška odela blaženu Glafiru i njene robinje, i otputovaše iz Nikomidije .
beše glavni grad Ponta. Videvši lepotu grada , Glafira reče svojim službenicima: Ako u ovom gradu
njegovo pitanje, ko su i odakle su, celomudrena Glafira mu kaza svu svoju tajnu, kako je rodom iz Italije
mali hram izvan grada. Tada blažena devica Glafira dade episkopu mnogo zlata i srebra na podizanje