je iz tela nakon njegove smrti 1955. godine. Naučnici su vremenom otkrili da je Ajnštajnov mozak imao 73 odsto više glijalnih ćelija.
misaona funkcionalnost kompleksnija, i on proizvodi više titraja među neuronima. Pri tome se proizvodi i više glijalnih ćelija. Ajnštajnov mozak, kažu naučnici, na mikroskopskom nivou bio je znatno mlađi nego što je to za njegovo životno
celijama nervnog sistema, medu kojima su i oligodendrociti, astrociti i mikroglija, kao osnovni tipovi tzv. glijalnih celija. Intenzivnim umnožavanjem i ispoljavanjem specificnih makromolekula na njihovim spoljašnjim membranama,
ožiljak u prvom trenutku igra zaštitnu ulogu jer sprecava rasprostiranje povrede, u stvari je potrebno smanjiti broj glijalnih celija na kojima se pojavljuju inhibitorni molekuli i aktivirati mehanizme zaštite propadanja neurona,
režnja, u području rostralnog hipokampusa. Patohistološki nalaz je ukazao na odsustvo glioze i prolifeacije glijalnih ćelija koja se viđa u svim degenerativnim moždanim bolestima koje nastaju postnatalno. Ovo ukazuje da se lezija
kod ove bolesti (70 ^ 80 %). Naj značajniji su među njima cerebralni tu mori koji se sastoje od fibroznih elemena ta i glijalnih ćelija. Po njima je oboljenje i dobilo ime tuberozna skleroza. Oni daju fokalne simptome: hemiplegija, paraple-gija
i mentalna retar dacija. glijalnih ćelija (30 - 50 %).
Tomas Harvi je isekao mozak na 240 tankih delova. Naučnici su otkrili da je Ajnštajn imao 73 odsto više glijalnih ćelija od proseka, a mozak mu je bio 15 odsto širi od proseka.
na pamet melanom (maligni tumor kože), ali u ovu grupu spadaju i seminomi (tumori testisa), gliomi (tumori poreklom od glijalnih ćelija, lokalizovani u mozgu ili na kičmi), kao i limfomi.
deo mase mozga, a sastoji se od nekoliko vrsta potpornih ćelija znatno različitih od neurona. I danas se tvrdi da broj glijalnih ćelija nadmašuje broj neurona i da sa njima stoji u odnosu 10:1 pa čak i 50:1.
, koja se nalazi isključivo u mozgu, konstituent nervnih ćelija, ovaj sastojak nalazi u velikoj količini i u uzorku glijalnih ćelija. Ova činjenica predstavlja dokaz pojave puteva metabolizma i mehanizama za sintezu gama-aminobuterne