meri. Recimo još uvek se ništa ne zna o memorisanju podataka sekvenciranjem proteina u kome učestvuju neuroni i ćelije glije i na kome se zasniva proces pamćenja. Slabo se zna i o strukturi nervnih električnih kola i njihovom funkcionisanju.
se upustila u brojanje neurona po metodu izotopičkog frakcionatora. glije , primenila je antigen pod nazivom NeuN, koji reaguje samo sa specifičnim proteinima u jedrima neurona. Onda je težinu
, sa oko 90 milijardi neurona, što nije daleko od ranije navođenog broja od 100 milijardi. Ona misli da je odnos neurona i glije 1:1.
dokaz pojave puteva metabolizma i mehanizama za sintezu gama-aminobuterne kiseline, i u populacijama ćelija glije mozga. Činjenica, dalje, da je pul ćelija glije značajan rezervoar kateholamina, predstavlja takođe nalaz od
za sintezu gama-aminobuterne kiseline, i u populacijama ćelija glije mozga. Činjenica, dalje, da je pul ćelija glije značajan rezervoar kateholamina, predstavlja takođe nalaz od posebnog interesa u vezi s pretpostavljenom ulogom
, predstavljaju važan prilog poznavanju procesa retrogradne degeneracije u mozgu. Metod dobijanja uzorka tkiva glije , upotrebljen u ovim istraživanjima, pokazao je izvesne prednosti nad metodom odvajanja neurona i glije postupkom
uzorka tkiva glije, upotrebljen u ovim istraživanjima, pokazao je izvesne prednosti nad metodom odvajanja neurona i glije postupkom diferencijalnog centrifugovanja u gradijentu sukroze, koji je, posle dužih istraživanja u laboratoriji
podesnim za diferencijalno lokalizovanje proteina, specifičnih za mozak u intracelulnim kompartmanima neurona i glije . Tako je, pomoću mikrofiksacije antitela [ 112 ], dokazana pojava proteina S-100 samo u citoplazmi ćelija glije, a
i glije. Tako je, pomoću mikrofiksacije antitela [ 112 ], dokazana pojava proteina S-100 samo u citoplazmi ćelija glije , a proteina 14 - 3 - 2 isključivo u citoplazmi i jedarcetu neurona. Radom na gorenavedenim problemima modifikovano je,
Mihailovića i saradnika nastavljena su u tri pravca: a) u pravcu diferencijacije uloge antigena, porekla neurona i glije , u patogenezi alergijskog encefalomijelitisa; b) istraživanja uloge imunoloških mehanizama u patogenezi
, lišenog nervnih ćelija procesom transneuronske i retrogradne degeneracije [ 88 ], koji sadrži pretežno ćelije glije , ćelije različitog tipa, autorima je pošlo za rukom da pristupe prvom od navedenih problema. Činjenica da, za razliku
. Činjenica da, za razliku od majmuna imunizovanih homogenatom tkiva koji sadrži antigene porekla i neurona i glije , koji su svi ispoljili i kliničke [ 74 ] i elektroencefalografske [ 89 ], kao i histopatološke [ 91 ] znake
] znake encefalomijelitisa, nijedna od životinja imunizovanih homogenatom tkiva koji sadrži samo antigene porekla glije , nije ispoljila nikakve znake ove bolesti, navela je autore na pretpostavku da je eksperimentalni alergijski