Crkve i sveštenstva, vrhovnog učiteljskog autoriteta - recimo pape - niti sabora koji definišu i redefinišu dogmu. U gnoseološkom smislu ulogu dobija srce koje "misli ", a imami su nadahnuti ljudi koji sebe vide na pravom putu gnose, odnosno poimanja
govori i vekovima daje filozofske rezultate koji su - koliko god bili drugačiji od zapadnih - jedna "stepenica" na gnoseološkom kraljevskom putu ljudskoga uma. I u tom smislu će knjiga biti dragocena i stručnjaku i laiku koji nastoje da spoznaju
i docnijim tokovima crnogorske usmene tradicije, pa i procesima njenog razaranja. U sintetičkom tekstu "O jednom gnoseološkom značenju crnogorske usmene epike ", u kome se ukazuje na promenu poretka moralnih i materijalnih vrednosti u
, s tim što se u njemu mora voditi računa o prirodi i vrsti znanja i uvida koji se mogu derivirati iz književnosti, o gnoseološkom statusu tzv. umetničkih iastina i formi, i informativnoj vrednosti institucionalnog života knjige, u produkciji,
u svojim gnoseološkim pretenzijama, mit i naučna fantastika se istovremeno dijametralno razlikuju baš na gnoseološkom planu 21. Mit tvrdi da je jednom zauvek objasnio prirodu stvari i tretira svet i ljudske odnose kao stabilne i
pokazuje sve veće interesovanje za istraživanje utopije, ideologije i nauke. Cilj analize sastoji su u ontološkom i gnoseološkom određenju ovih pojmova i njihovih međusobnih odnosa i uticaja. Ideologije i nauka, a posebno utopija su nepoznat i
verovanja u boga odavde počinje... "- tu se i završava Religijsko predstavljanje božanskog bića daleko je ispod (u gnoseološkom , epistemološkom, ontološkom, logičkom, estetsko etičkom i svakom drugom smislu) od filozofskog pojmovnog uvida u
ideje da je Bog gospodar sveta, da on vlada prirodnim svetom, svetom fenomena, ako bih se smeo poslužiti gnoseološkom terminologijom. U ovom svetu nužnosti, rascepljenosti i robovanja, u ovom palom svetu koji se ne može da oslobodi moći
jedne strane, to je tradicionalna empiristička koncepcija usvajanja znanja i pojmova, koja svoje ishodište nalazi u gnoseološkom empirizmu i senzualizmu. S druge strane, učinjen je pokušaj da se problem usvajanja znanja u nastavi i mogućnosti
cel ь nost ь) može biti označena kao centralna ideja za Kirejevskog u dva međusobno povezana područja - antropološkom i gnoseološkom . U antropološkoj ravni, ova ideja se izražava ideal čoveka kao "celovite ličnosti" - harmoničnog jedinstva svih