među sobom oko svetoga. Drugi put opet neki od njih, opijeni bolešću svoje zablude, dođoše k blaženome i mnogo mu govoriše utvrđujući svoju jeres. Oni se prebacivahu u govoru i na jednu i na drugu stranu i hvališe se da pravoslavno misle i da
Josifovijeh, i rekoše pred Mojsijem i pred knezovima, glavarima od domova otačkih među sinovima Izrailjevijem, govoriše : gospodaru našemu zapovjedi Gospod da podijeli ždrijebom zemlju u našljedstvo sinovima Izrailjevijem; i gospodar
lakomisleno shvatanje. Za njih je i rečeno u Svetom Pismu: "Reče bezumni u srcu svom: nema Boga" (Ps. 13, 1); i još: " Govoriše bezakonja na visini "(Ps. 72, 8). 84. Oni izmišljaju sebi izgovore za grehe. Jer, zaslepljeni, oni potkresavaju reči
put, i kako bi njemu bilo da ostavi dijete u Biogradu, pa da se sam vrati? Bog zna bi li on to mogao ikako i podnijeti. govoriše koje o čemu, a najviše o putu i o Mari. Mnogo pop savjetuje i moli kum-Ninka da pazi na ovo i na ono i da dobro upamti sve, pa da
, naravno, kako je ona sama ovde bila "... govoriše neprirodno veselim i razdraženo nemarnim tonom. Mladen jasno, osobito po pokretima lepeze, vide neprirodnu
kako Crkve Božje tuguju kad nisu u miru i ljubavi. Oni otidoše u Peć patrijarhu Savi IV (1354 - 1375. g.) i o izmirenju mu govoriše , a on ih uputi u Kruševac čestitome knezu. Na čelu ovih monaha beše prepodobni starac Isaija, rodom sa Kosova, koji se
I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše , takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu
Atanasija, očekivali smo više od stidljivog patrijarhovog ograđivanja od mračnjaka koji izgovoreno reče patrijarh govoriše u svoje, ne u ime Crkve i Sinoda. Nije mu Amfilohije ostao dužan, potvrdio je da je njegovo cetinjsko preosveštenstvo
sopstvenom svom iskustvu, objašnjava, kako su govorili i kako govore sveti Božjn ljudi, i kaže: naučeni od Svetog Duha govoriše oni. Ne govorahu, dakle, oni po svome umovanju, ni po svom pamćenju, ni po svom slućenju, ni po svom učenju, ni po svojoj
Pisma: Koji obrati grešnika s krivoga puta njegova, spašće dušu od smrti, i pokriće mnoštvo grehova (Jak. 5, 20). - A govoriše im oni i mnoge druge utešne reči, prepune duhovne slasti, pa potom kroz neko vreme postadoše nevidljivi. Kakve se
popustim, ta jako gleda i šalje rečenice pogledom kao pazl - nastavljene na neverovatne načine. govoriše o udaljenoj slobodi krajeva iz kojih joj duša potekla. Neko trzanje nakon što zakačih joj pramen kao da sam žar prineo.
grada. Ona reče da oba puta vode do velikog grada i da je levi put kraći. Setivši se da kraći put nije uvek i lakši, što mu govoriše iskustvo iz paskala, desno on skrete. Prolaziše prvo pored polja prepunih sirovinama sekundarnim a potom kroz šumu
, na ime, da je Sin manji od Oca i nemoćniji od Oca? Ne, nikako. Usta koja tako tumačiše reči Gospodnje, beščešće govoriše . Nego ove reči treba razumeti, kako su ih razumeli i Oci naši sveti, na ime: da je Sin ravan Ocu u svemu, i da zbog njihova
osiguranju života pogrešan. A evo kako prava hrišćanka sprema svoga sina za pravi život: na smrti blažena Efrosinija govoriše svome sinu, Klimentu Ankirskom:
, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. 25. A on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje u sve što govoriše proroci 26. Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju? 27. I počevši od Mojseja i od sviju Proroka