, u onom pravcu u kome se Gospod Isus Hristos ispred njih uzdigao na nebo. Dok su oni pogledom tražili Vaznetog Gospoda, priđoše im dva anđela i rekoše: "Što stojite i gledate na nebo. Ovaj Isus koji se uzmnese na nebo, opet će jednoga dana iznenada
sa njima, podigavši ruke, blagoslovio ih je i uzneo se pred njihovim očima na nebo. Dok su oni dalje gledali prema nebu, priđoše im dva anđela i rekoše: Što stojite i gledate na nebo. Ovaj Isus koji se uznese na nebo, opet će jednog dana iznenada doći,
ga u devet sati pre podne, No u tri sata po podne ču se iz groba zapomaganje: Smilujte se na mene smilujte se - Tada priđoše grobu, i brzo otkopaše grob, i nađoše pokojnika živog. Sve ih to zaprepasti, i pitahu ga šta se to s njim desilo, i kako
ne u Primorju. Izvesna plemena i bratstva podeliše se na protivničke strane. Budvani, Ljuštičani i još neki primorci priđoše Mlečanima. Kao primorska mesta, na domaku mletačke flote; sa starim trgovačkim vezama sa Mlečanima; sa dosta mešanog
grob koliko treba, oni opet pripadoše k telu svetiteljevom silno ričući, kao da mu daju poslednji cediv. Zatim priđoše prepodobnom Antoniju, i lizahu mu i ruke i noge, kao da traže od njega blagoslov i molitve. A prepodobni slavljaše
tako i postupiše: zatvoriše vrata i odoše, ne primetivši prikrivene starce. Kad one otidoše, oba starca ustadoše, priđoše k Suzani i rekoše: Eto, vrata su baštenska zatvorena i niko nas ne vidi, a mi te želimo. Stoga pristani na naš predlog, i
- poput natpisa: "Ovde sam - uzmite me. " priđoše dva vojnika, potegoše ga za vezove i povukoše za sobom. Zastenja dok mu se plamen bola poput rastopljenog olova
svih prisutnih. Od tog dana Pravoslavna Crkva praznuje taj događaj, 14 septembra kao Krstovdan. Mnogi neznabožci priđoše hrišćanskoj veri, a Časni Krst bi stavljen u srebrni kovčeg radi čuvanja i poklonjenja. Ova sveta carica se upokojila
onih koji budu proglašeni za višak. priđoše izvoru: Mogu li da se napijem vode? - upita jedna. Možeš, ako mi daš jednu laticu. Ruža dade laticu i napi se vode. Ja ne dam
". I nebo se uzjogunilo. Seva. Ali se ništa ne dešava. priđoše Petru.)
i uskoro uzbuđeni osetiše i prve potrese od đuladi koja pogodiše njihove rovove. Oni počeše pucati na Srbe kad ovi priđoše na domak pušaka, idući napred iza mnogobrojnih zaklona od dasaka, proštaca i snopića šiblja, koje su ispred strelaca
sasušene ruke njegove, i ona odmah postade zdrava, kao i druga. Kada to videše ostali Persijanci koji podalje stajahu, priđoše i pokloniše se svetitelju, pa mu kazaše zbog čega su došli, i preklinjahu ga da otide k njihovom caru i isceli njegovu
, prepodobni Epifanije reče svojim učenicima: Hajdemo, deco, u grad, da kupimo grožđe za put. - I kad dođoše na trg i priđoše jednome prodavcu grožđa, Epifanije uze u ruke dva izvrsna grozda i upiti prodavca: Šta staje ovo? - Utom iznenada
, sastavljajući kraj s krajem, i gde može što zaraditi - zarađuje. Priđoše i ozgo od sopre neki da glede izbliže. Međ njima je gazda Milun, jedan bogataš iz sela N.: s njim je pop Raško Vidak, pisar
ostale vrljike. Taman zora malko zarudila, a Vitomir i Tiosav doteraše i peti put vrljike. Stovariše na gomilu, pa onda priđoše prozoru i kucnuše.