X veka, namerno je izostavio govor o neznabožačkim stvarima. Hilarion (XI v.) jedan od osnivača manastira Pečerskіj u Kijevu, u svojim: Razgovorima o zakonu (veri) datom preko Mojseja, i
ima, obavestiti Piroćance o svojoj odluci. Hilarion i iskapio još jednu čašicu rakije. Ima ga svuda, svaki dan mi dolazi u crkvu, moli se, šeta, ljubi ikone, daje priloge,
sam previše radio i zanemario porodicu bio sam predobar prema drugima na svoju štetu i sve tako Tako je govorio otac Hilarion sav zajapuren na našoj slavi, stalno se krstio i gladio bradu, a mi smo klimali glavom, iznosili stalno novo meze i
u crkvu sv. Arhangela Gavrila, nadomak njegove kuće, treba da se ugradi grejanje. Ceo svoj projekat je obrazložio ocu Hilarionu i rekao da će svi da budu ponosni kad radovi budu završeni i njihova se crkva, kao jedna od ret - kih u prestonici, jednog
moćnih sponzorčića dobrotvora, u stvari, i stvar je odmah rešena, uzviknuo je tada Krsta Punišić samouvereno. Otac Hilarion se u početku neć - kao. Nisam sasvim siguran, gospodine Punišiću, govorio je. Razumem vašu dobru nameru, ali opet pitam
, ne za mrtve, dodao je onda značajno, a živ stvor traži da se ogreje. Vagao sam dugo, nije da nisam, pričao je dalje otac Hilarion kad je na red došao poslužavnik sa belim mrsom, a dolazio je skoro svaki dan u crkvu i čekao moj odgovor na kraju sam mu dao
, nedelje su se nanizale u mesece, Krsta Punišić je i dalje išao skoro svakodnevno u crkvu i nakon dve godine je otac Hilarion odlučio da tako dalje ne ide, prišao mu i upitao ga šta je bilo sa njihovim dogovorom. JA nisam odustao, uzviknuo je
, uzviknuo je Punišić. Ne odustajemo nipošto, to je Božja volja. Našao sam već sedam sponzora Već, nasmejao se otac Hilarion . Pa dobro, gospodine Punišiću, imamo li mi sredstava ili nemamo, kažite jasno da se zna. Pa kako da vam kažem.. Krsta
nego što smo mislili Kažite vi meni prvo koliko imamo, pa ću ja da vam kažem da li imamo ili nemamo, bio je uporan otac Hilarion . Krsta je nešto promrmljao, na šta je otac Hilarion, ionako gluv na jedno uvo, viknuo: Nisam dobro čuo Imamo dvanaest
imamo, pa ću ja da vam kažem da li imamo ili nemamo, bio je uporan otac Hilarion. Krsta je nešto promrmljao, na šta je otac Hilarion , ionako gluv na jedno uvo, viknuo: Nisam dobro čuo Imamo dvanaest posto. Dvanaest posto od čega? Dvanaest posto od
pa im treba malo osvežiti pamćenje I eto, od tad, od tad Bože me prosti, proganja me Punišić kao neki đavo, govorio je otac Hilarion i grickao orasnice. Ne mogu da ga se otresem. Svaki dan je u crkvi i svaki dan mi pominje neku gospođu Ginu za koju nikad
u našu korist Sve mi je to zakuvana đavolja ujdurma, Bože me prosti, u koju više neću da se petljam, zaključio je otac Hilarion , sipao četiri kašičice šećera u kafu i dugo je uz uzdahe mešao. Gina Bulatović-Kastratović, ocvala dugogodišnja
odmah vratio u prestonicu ne javivši se nikom. Hilarion ga je umesto sa uobičajenim namćorlukom dočekao sav zračeći i šireći ruke još sa ulaza u crkvu: Sve je rešeno, Bogu
u neke druge svrhe ako ne za grejanje, ali Krsta je rekao da on onda nema više ništa s tim i da o tome more da razgovara sa ocem Hilarionom . Tako je Gina brže-bolje othramala do crkve tegleći torbu punu para, našla oca Hilariona, predstavila mu se
hoće da pomogne sv. Arhangela, te da će se otac sigurno setiti neke plemenite svrhe za koju će mu novac dobro doći. Otac Hilarion je zbunjeno pogledao u nebo, pa u Ginu, pa u torbu, presekao se kad je video toliki novac i rekao da ipak mora malo da