je pripovijest o čudnovatu putovanju šegrta Hlapića . Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica,
češće biva. Pa kad čitatelji ugledaju maloga Hlapića u velikoj pogibelji i teškim neprilikama, reći
srca i vrlo nepravedan, pa je psovao i vikao na Hlapića , kad god je bio zlovoljan.
postala još bolja i imala je vrlo dobro srce. Hlapića je jako voljela.
tamo ostao, da se nije dogodilo nešto, što je Hlapića odveć ražalostilo.
, počne majstor Mrkonja bjesnjeti i vikati na Hlapića :
vikao Mrkonja. Onda uhvati one čizmice i izbije Hlapića sa čizmicama po leđima. To je bilo odviše
znao, što je pravo, a što krivo. Hlapića čizmicama po leđima, baci čizme u kut i reče
. Greblo ga je u vratu, jer je jučer odveć na Hlapića vikao. Kad je Hlapić čuo da majstor kašlje, bilo
vrata i otvori. Hlapića , uplaši se sluškinja, vrisne u sav glas i
k njemu. Hlapića jedna velika, kuštrava, žuta glava i isplazi
, i tako je dugo njušio i tražio i trčao, dok nije Hlapića našao.
pasao guske, pa je sada odveo do te vode Bundaša i Hlapića . Hlapić još nikada nije vidio tako velike vode,
svršilo i Bundaš srećno dotjera guske do Marka i Hlapića , pa izađe veselo iz vode.
. To će mu trebati, kad dođu ozbiljni dani po Hlapića .