slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "htonični".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
na neko starinsko žensko božanstvo, koje je s bogom donjega sveta stajalo u nekoj vezi.... Poznata je činjenica da htonični bogovi po pravilu imaju svoj ženski korelat.... U jednoj lužičkoj skaski, koja se vezuje za maločas spomenuto brdo
, narkoman je u predstavama drugih oličenje otpadništva, mitološka gnusoba koju treba glogovim kolcem zatočiti u htonični svet, ili okovati u lance. On je gubavac, vinovnik svih nedaća ovog vrlog sveta, biće s naličjem razuma koje
tragove staroga kulta, u kome su bog donjega sveta i bog gromovnik činili božanski kultni par. htonični bogovi po pravilu imaju svoj ženski korelat (upor. Maybaum, Der Zeuskult in Boeotien, Doberan, 1901, 18); u
pretežno u krajevima dinarske kulture, ili ijekavske jezičke provenijencije, i b) matrijarhatsko-pluralistički i htonični - u istočnoj zoni srpske kulture. Pokazali smo, takođe, da je na matrijarhatsko-pluralistički ili
se da leš prirodno trune, te ni govora o vampiru htonični demon. Čajkanović je među prvima postavio hipotezu da je naš najveći vrhovni bog htonično božanstvo, koje u stvari i
iziđu na gornji svet postaju devojke. Što se izgleda vila tiče, one su bele i crne. Nema nikakve sumnje da su "crne vile " htonični demoni, budući da je crna boja karakteristična crta htoničnih bića.
od veštice, koja je devojkom u vidu more svet morila, i po smrti je prometnuta čumom ". Iz ovoga sledi da je kuga prvobitno htonični demon. U kuću ulazi kroz odžak ili tavan. Iako je Vuk opisao kugu kako je zavešena belom maramom, zatim, da nastupa u
): on to pred kraj pripovetke i eksplicitno tvrdi. Naime, po starim srpskim verovanjima orah ima višestruko htonični , ali i magijski karakter, tako da se u tom smislu NF-put Subotićevog junaka može shvatiti i kao svojevrsno putovanje iz
, te da je upravo ovaj htonički karakter obreda dominantan. Drugi, manji broj autora, veruje da su u slavskom obredu htonični elementi sporedni, dok su elementi u ritualu posvećeni živima - dominantni. Ovde ćy, ukratko, izložiti postojeća,
izrazitija, a to znači da su iz toga kulta imanentno proishodili i elementi htonijskog i matrijarhatskog. Možda se htonični i matrijarhatski karakter, u simbiozi sa novoizrastajućim "patrijarhatskim ", u svoj svojoj ambivalenciji,