, mada, ponavljamo, drama ne upućuje određeno na to ko su demoni. Nadalje, autor naznačuje da prostor događaja ima htonske odlike više puta se pominje grob, svi likovi su odeveni u crno, svi su predmeti takođe crni, prostor sa svih strana
, kao boga duhovne svetlosti (Isti, 41) ' '. O prikazu konja na drugoj strani amuleta Stojić navodi: ' ' Pored svoje htonske simbolike, konj simboliše prelaz noći u dan, iz mraka u svetlo, iz podzemlja u nebo, i u vezi s tim povezan je s
reliktima agrarno-matrijarhalnog rudimenta, elementima inicijacije, ženske inicijative za brak, htonske i lunarne mitologije, pa i profilakse od zmija 5. Poseban značaj pripisuje se inicijacijskoj komponenti: onoj koja
. U svečanoj narodnoj nošnji tradicionalnoj lazaričkoj kostimografiji dominira bela boja, koja se tumači kao simbol htonske i lunarne mitologije, ali i čistote devojaka u inicijaciji, dok venčići od bilja na glavama glavnih aktera, lazara i
i doživljavale kao posebna bića koja su postepeno potiskivana u nesvesno i donji svet, i tako se pretvarala u htonske bogove. Zbog toga se često dešavalo da su se izvesni bogovi, u ranije vreme poštovani kao preci i zaštitnici nekog roda s
ukazuju na konkretno mesto događaja, dok se u bajkama, naravno, ne sreću konkretni toponimi. Još je Potebnja uočio htonske odlike babe, a Prop je uz obilje primera komparativnim postupkom potvrdio da su to veštice (Prop 1990: 86 id). Neki
koja se smestila u njegovu glavu ili utrobu, nužno je magijski izazvanim radnjama i bajanjem isterati odgovarajuće htonske životinje ili insekte. Magijskim postupcima se isteruju zli demoni i u slučajevima kada je psihička bolest izazvana
svečanosti vladalo je sveto primirje. htonske sile, ustaje Apolon, uranska snaga, bog svetla i harmonije. Mesto na kome se odvija borba je središte sveta, ali ne
začaurenost domaćeg stanovništva i njihovu opsednutost lokalnim problemima. Samo oni gerilci koji prevladaju htonske osećaje lokalnog (seoskog) stanovništva, njihovog računa u životnim (prirodnim) ciklusima i brige do sledeće žetve
slika univerzuma sa gornjim delom koji predstavlja nebeski svod i donjim delom zemlju zastupljenu posredstvom htonske boginje sa raširenim nogama koje završavaju sa zoomorfnim protomima. Taj isti motiv u reduciranom obliku smo
ispitivanja ipak polazi od ideje da su imena vila, samodiva i juda slovenskog porekla. Čajkanović ih sagledava kao htonske demone i kao demone prirode. Šmaus piše o vilama kao demonima sudbine. Ovolika raznolikost u tumačenju svojstava vila
Plavi somot, po Lori Malvi, putem topografije gotike kao žanra nepoznatog i opozicijama svetla / dana i tame / noći, htonske tame i podsvesnog fatalizma, institucija zakona i kriminogenog podzemlja, svesne percepcije i nesvesnog iskustva,
je sasvim suprotno mišljenje Vladimira Živančevića, prema kome su "medved, zmija i zrikavac podzemne, teleurske, htonske životinje i stoje nasuprot solarnim životinjama svetlosti: petlu, lavu i orlu "(Živan., 1963: 45).
nalazi u nerazlikovanju "crnog" i "belog" petla, kao god i u slučaju "belog" i "crnog" konja. Kako je evolucija išla od htonske ka solarnoj mitologiji, "petao" je i dalje ostao atribut datoga božanstva, pri čemu je samo božanstvo poprimilo
: 164). htonske prirode, i za suđaje važi magijski broj tri. Dakle, tri su suđaje i shodno magiji toga broja, one sudbinu deteta