neprijatelji turski od Rusa do Mađara računali su sa srpskim i samo sa srpskim unutrašnjim otporom u carevini. Pohodi Hunjadijevi ka Balkanu uvek su pokretali srpske mase na oružje, kao rezultat tih pohoda je i veliko selenje Srba pod Patrijarhom
župana i za komandanta (kapetana) ugarske vojske. Posle povratka kralja u Ugarsku, položaj guvernera je ukinut jer su Hunjadijevi protivnici smatrali da on nije neophodan.
. Bio je samo jedan veći brod snadbeven topovima i eksplozivnim materijalom. U Slankamenu su takođe bili iskusni Hunjadijevi borci i odredi krstaša. Kapistran je propovedima održavao moral boraca. Da bi akcija bila uspešna, bilo je dogovoreno
naredi sultan da se i tu pokuša sa jurišem. Borba je bila vrlo krvava. Turci su već bili prodrli u beogradsku varoš. Ali Hunjadijevi junaci izvršiše nekoliko protivnapada i odbaciše Turke. Odlično se pokazalo i srpsko odelenje, za koje se kazuje da je
sa Ulrihom došao u Beograd Ladislav nije hteo pustiti u grad i kraljevu vojsku, koja ga beše dopratila. U svađi oko toga Hunjadijevi ljudi ubiše 9. novembra poslednjeg grofa Celjskog, despotova zeta. I ti sukobi omeli su, pored kuge, veći zamah
se radilo o vezi ove dvojice vladara i vojskovođa. Najzanimljiviji je detalj bio što su se, i pored neslaganja, Hunjadijevi i Brankovićevi orodili. Bez obzira na to što se nama čini zanimljivim ili manje zanimljivim, i storija ne možemo učiti i
ćerkom Jelisavetom, no do braka nije došlo. Celjski je imao drugi plan: nameravao je da uda Jelisavetu za starijeg sina Hunjadijevog Ladislava, no ovaj ne samo da nije bio pristalica veze sa Celjskim, nego je bio protiv njega. Netrpeljivost mladog
neki razgovor. Grof na sebe navuče pancir i dođe do Hunjadija. Tu su još bili Mihailo Silađi, Ladislav Kaniški i još neki Hunjadijevi ljudi. Razgovor je od samoga početka bio neprijatan za Celjskog jer ga je Hunjadi optuživao da spletkari sada protiv