na mnoge muke; primoravan da prinese idolima žrtvu, on ne htede. Gledajući njegovo junaštvo i trpljenje, vojnik Iraklije poverova u Hrista. Zbog toga i on bi najpre mnogo mučen, pa naposletku mačem posečen; i tako ovenčan vencem mučeništva.
, prema Carigradu. U zemlji su se ređale pobune, zavere, meteži; celo carstvo vapilo je za spasiocem. On dođe iz Afrike. Iraklije , sin kartaginskog egzarha, obori 610 g. Foku i zasnova novu dinastiju. Posle skoro pola veka potresa Vizantija je bila
usretsređuju oko Carigrada i čije je obeležje sve više istočnjačko. Iraklije (610 - 641 g.) popeo na presto položaj monarhije izgledao je skoro očajan. Persijanci su svake godine sve više
su napredovali u Italiji, a u Španiji je carstvo izgubilo i poslednje svoje posede. Obeshrabren tolikim porazima, Iraklije je hteo u jednom trenutku da napusti Carigrad i da prestonicu prenese u Afriku. Patrijarh Sergije, čiji je uticaj bio
na celokupnu politiku za sve vreme Iraklijeve vladavine, vrati mu pouzdanje svojom nesavladljivom energijom. I Iraklije , upečatljiv i osetljiv, sposoban za velika oduševljenja i za nagle utučenosti, pun žarkog verskog zanosa i goreći da
Persijance na ponižavajući mir, po kome su povratili sva svoja pređašnja osvojenja, a naročito časni krst koji Iraklije pobednički donese natrag u Jerusalim (629 g.).
a naročito časni krst koji Iraklije pobednički donese natrag u Jerusalim (629 g.). Iraklije se trudio da pomoću verske politike povrati moralno jedinstvo carstva i, da bi nanovo pridobio monofizite u Siriji i
dođe red na Mesopotamiju (639 g.) i Misir koji Amru osvoji za dve godine (640 - 642 g.) ne nailazeći na veliki otpor; i Iraklije , ostareo, bolestan, umre očajan. Pod njegovim naslednikom Konstantom II (642 - 668 g.) Arabljani produžiše da
. Na Balkanskom Poluostrvu, opustošenom i raseljenom, novi narodi se behu postepeno nastanili. Na severozapadu Iraklije je morao da dopusti naseljavanje Hrvata i Srba pod uslovom da prime hrišćanstvo i da priznaju vrhovnu vizantisku vlast
g. Justin II 565 - 578 g. Tiberije II 578 - 582 g. Mavrikije 582 - 602 g. Foka (otmičar) 602 - 610. g. Iraklije 610 - 641 g. Konstantin III i Iraklona 641 - 642 g. Konstant II 624 - 668 g. Konstantin IV Pogonat 668 - 685 g. Justinijan II
da ce vrate u "Belu Srbiju ", prelaze Dunav. Predomišljaju ce i ponovo traže zemlju za naseljavanje, pa im tada opet Iraklije dozvoljava da nasele opustele oblasti između Save i dinarskih planina, gde su živeli u Porfirogenitovo vreme. To bi
manastiru kao monahinja Mitrodora. Iraklije Mavraki, dečko od šest godina, koji beše tek pošao u prvi razred osnovne škole. Domaći odmah pozvaše lekara
Justinijan se takođe meša i u crkvene poslove kao "episkop izvan Crkve" (Caesaropapismus - cezaropapizam). Iraklije (titula: vasilevs - vazileos, antičko-grčki naziv za kralja - umesto imperatora). Grčki postaje zvanični jezik. Sa
vazileos, antičko-grčki naziv za kralja - umesto imperatora). Grčki postaje zvanični jezik. Sa tematskom uređenjem Iraklije nastavlja delo cara Mavrikija: podela carstva na vojno-administrativne jedinice (teme) pod jednim strategom, koji
su u vreme cara Iraklija (610 - 641) i delovi srpskog plemena. Prema kazivanju cara Konstantina VII Porfirogenita, car Iraklije je Srbima dodelio zemlju u solunskoj oblasti, koja je po njima dobila ime Servija. Oni tu nisu dugo ostali. Krenuli su da