tih čuda i mnogi su o njima pričali. Ime Isusovo je bilo svima na usnama. I sasvim iznenada, među
je bio rimski centurion prisutan prilikom Isusovog raspeća koga, zbog ispoljenog saosećanja ka
zamahom kratkog rimskog koplja prekratio je Isusove muke na krstu. Njegov lik je evociran 1965. g. u
tela, između četvrtog i petog rebra. Isusovih rana, šiknuli krv i voda, nekoliko kapi je
, mistični i dostojanstveni završetak Isusovog govora protumačenog na kraju 16. poglavlja
molitava koje bi se mogle tumačiti kao sumarij Isusovog oproštajnog govora i cjelokupnog evanđelja po
povezanost s Ocem kojem će se uskoro vratiti. Isusovu molitvu prožimaju dva imperativa kojima se
Ocu: sačuvaj i posveti. Oni će se kasnije sliti u Isusov vrhunski zahtjev da svi budu jedno. U trećem
krst noću, koji bi poslužio kao neoboriv dokaz Isusovog vaskrsenja? h
ni jednu reč izustio, i koga Isus prvi put vidi. Isusove reči hvale opreznost Natanailovu; Natanaila
ne zna, ne uviđa. Iza sveznanja, i oko sveznanja Isusovog , stoje i sva ostala, zasada nevidljiva,
iz 1870. godine, kao i mali kip Presvetog Srca Isusovog . S druge strane je oltar svetog Vendelina,
itd. Pored svetaca, tu su još i prikazi Krštenja Isusovog , Kralja Davida, Mojsija, Prikazanja
Ivanu koji se odnose na sve jasnije otkrivanje Isusovog identiteta. On svojim učenicima, a i svima koji
iščekivali. Jedan takav događaj je onaj kada su Isusovi učenici krenuli ka Kafarnaumu u maloj lađici, a