slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "jernej".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
moguće je pratiti negde od početka XIX veka, osobito kroz plodonosnu saradnju između Vuka Stefanovića Karadžića i Jerneja Kopitara na planu prihvatanja herderovskog kulturnog modela za srpski jezik i književnost, dok se nova slovenačka
, Politehnička škola je dobila donaciju u vidu LAPTOP računara od Slovenačke kulturne zajednice Šumadijskog okruga Jernej Kopitar. Donaciju je primio direktor Politehničke škole, gospodin Siniša Kojić, dok je istu uručio, u ime SKZ Jernej
Jernej Kopitar. Donaciju je primio direktor Politehničke škole, gospodin Siniša Kojić, dok je istu uručio, u ime SKZ Jernej Kopitar gospodin Dejan Simić, predsednik pomenutog udruženja. Na ovaj način se nastavlja uspesna saradnja izmedju
sačuvao brojne srpske narodne pesme, priče, zagonetke i običaje. Jerneja Kopitara. Godine 1814. u Beču objavljuje dve knjige:
u Beču. Rečnik se sastojao od 26000 reči koje su bile akcentovane, a prevod reči na nemački i latinski uradio je Jernej Kopitar. U ovom delu Vuk Karadžić prvi put koristi svoju reformisanu azbuku. Savremenici su imali određene zamerke na
srpskog seljaštva. Za Karadžićev dalji životni put odlučan je bio susret s velikim bečkim slavistom, Slovencem Jernejem Kopitarom, ponesenim romantičarskim oduševljenjem za autentični narodni duh, otelovljen u čistom narodnom jeziku
Krol, advokat u Kelnu i profesor na Univerzitetu Bucerijus u Hamburgu. Konačno, četvrti panel se, pod rukovodstvom dr Jerneja Sekoleca, bivšeg generalnog sekretara Komisije Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL) a
tradiciju, upotrijebio ga je najpre nemački filolog Jakob Grim (Jacob Grimm) 1824. godine, prihvatio ga je Slovenac Jernej Kopitar od 1836. i hrvatski gramatičari tokom XIX veka, široko se koristio, naročito u XX veku.
koju je potom prodao i savetovao se i sarađivao sa čuvenim učenim ljudima poput Vuka Stefanovića Karadžića, Jerneja Kopitara, Lukijana Mušickog i drugih.
ruskih Srba, koji nijesu nikad nikojemurimskom caru robovali. " Jerneju Kopitaru: "Srb, pak, nije ništa drugo nego Sarmata skraćeno i predrugojačeno (alterirano)." Šafarikovo tumačenje
ličnosti u toj grupi su urednici novina Dimitrije Davidović i Dimitrije Frušić, i Vuk Karadžić, a vođ grupe je Slovenac Jernej Kopitar. Kopitar je bio taj koji je davao uputstva kako treba raditi, on je gonio neprestano na rad i pomagao u časovima
za "Novine srpske" i "Letopis" ', odnosno za rad Matice srpske. Pri tome se u vezi sa ovim javnim glasilima ističe uloga Jerneja Kopitara i Georgija Magaraševića. Za ime Magaraševića vezuje se i prvi prevod jedne pripovetke sa poljskog, koji je
življe interesovanje manifestuje se prema poljskom jeziku u delatnosti Pavla Šafarika i u neposrednom kontaktu Jerneja Kopitara i upravnika Dvorske biblioteke u Beču, Poljaka Juzefa Osolinjskog. Ta veza je verovatno doprinela da 1820.
kao pisar i... Jerneja Kopitara, cenzora slovenskih knjiga, na čiji je podsticaj krenuo u prikupljanje srpskih narodnih pesama, reformu
, Milica, Božidar, Vasilija, dvoje nekrštenih, Sava, Ruža, Amalija, Aleksandrina). U Beču je takođe upoznao cenzora Jerneja Kopitara, a povod je bio jedan Vukov spis o propasti ustanka. Uz Kopitarevu pomoć i savete, Vuk je počeo sa sakupljanjem