hladno bi se mogao potpisati grčki pesnik Jorgo Seferi stihovima: "Kao što skrenuvši noću na
Jorgo je slušao kako njegova buduća starateljka
i sela na krevet. Voda se slila bučno nadole i Jorgo se uplašen sklonio, ali potok je skrenuo u
se lastiš koji ga je stezao isteže i popušta. Jorgo je dozvolio da ga okrenu ka zidu. Zatim su se
vrata... Jorgo se vraćao u realni svet. Odbacio je prekrivač i
zbog krivičnog postupanja... Jorgo sada setio svog detinjstva? Možda zbog toga što
pregled, molim ponovo se čuo glas konduktera. Jorgo je otvorio oči i našao se pred mlečnobelim
kartu, građanine? Jorgo se ispravio i izvadio iz zadnjeg džepa hrpu
iz novina... Ali, ne mogu da se dosetim... Jorgo se zabaci i nasloni. Tako je i mislio istorija je
, muškarci pod vodom... Jorgo .
sa koga uzlećemo. Jorgo je počeo da objašnjava neukom putniku da je
sa visine? pitala je ona. Jorgo se detinjasto začudio.
glave izgledao je kao da mu se ugasio motor. Jorgo je takođe ćutao, zbunjen i usamljen u društvu
kupe i dolaze Jorgu do lica... Uplašen, Jorgo je podigao ruku i spustio prozor, a priviđenje
upita: Jorgo je pokazao na načetu jabuku u njenoj ruci. U