opus, iako obimniji, u književnoj hijerarhiji stoji niže od Kišovog. Kišovo delo, koje predstavlja deo žive tradicije srpske književnosti, bilo bi dobro kada bi autor u budućnosti uspeo da
je u tom smislu, premda ne stoji u intertekstualnim odnosima s prijašnjim knjigama (osim, uvjetno, s Psalmom 44), Kišovo najradikalnije ostvarenje u kojemu je autor najdublje svjestan svog samoproizvađanja.
, s Psalmom 44), Kišovo najradikalnije ostvarenje u kojemu je autor najdublje svjestan svog samoproizvađanja. Kišovo stalno osciliranje između fikcionalnosti i autentičnosti, između fikcije i dokumenta, između povijesnih i
, taj isti srednjoevropski prostor na kojem se kasnije razbuktao drugi rat i u kojem su obojica izgubili život. Kišovo interesovanje za Šulca ne prestaje sa porodičnom trilogijom i on će nabaviti francusko izdanje Šulcove
na umu možemo s pravom da se zapitamo zašto nisu svi prevodioci (ili izdavači?) prevodeći naslov poštovali to važno Kišovo objašnjenje. Danski prevod, a i švedski, imaju umesto grobnice - - grob (grav), dok norveški prevod korektno ima
visoka kultura u stanju da spreči neumitnost sudbine u svetu ideologije koja briše svaki subjektivitet? Da li je danas Kišovo delo mnogo više dokument, sećanje, nego što je to videla prvobitna čitalačka publika? Da li je kod Kiša važnija
duhovno i praktično osvajanje slobode u sekularnoj državi. Tako je bilo na Đinđićevoj sahrani, mnogo pre toga i na Kišovoj . I u međuvremenima još više. Uopšte, u Srbiji (a i u Crnoj Gori), odnos prema mitropolitu crnogorsko-primorskom je
jedna knjiga uspela da izrazi tu strahovitu, podmuklu sposobnost zla da raste u svakom od nas, da postane naša priroda. Kišovo je delo neka vrsta svetog prikazanja ludila ovoga veka, njegovog ukusa krvi, blata i laži, izmešanih sa suzama žrtava.
sam ponudu novoosnovane izdavačke kuće "Klasika" iz Lavova da prevedem "Enciklopediju mrtvih" (to je bilo prvo Kišovo delo, objavljeno u Ukrajini kao knjiga - "Mansarda" u prevodu Olene Dzjube pojavila se nešto ranije u jednom od
do banalnih ", tako da je jasno da je Tompson imao njihov imprimatur.) Kišovo djelo je dubinska. Ne bavi se on samo poznatim i široko prevođenim Kišovim djelima, nego i mladalačkim pjesmama, kao i
projekata, a dodeljene su 273 pojedinačne stipendije. Kišovo pismo koje je uputio Fransoa Miteranu, sa molbom da se zauzme za stvaralačke slobode kod tadašnjih vlasti, a povodom