misiji u životu. klasicisti i romantičari, a u poeziji avangardista XX veka
, dok pastirske igre neguju potom i drugi klasicisti kao Joakim Hedl (na latinskom), Mušicki (u
i kao takva jeste humanizam; starohrišćanski klasicisti pak u antičkoj knjizi tražili su isključivo ono
ovog pravca utiču i moderni nemački pesnici, klasicisti i predromantičari: Gete, Šiler, Klopštok,
i zlatno doba. Takođe treba napomenuti da klasicisti u trenutku kada ce poput Mušickoga i drugih
u srpskoj književnosti, u smislu da su klasicisti obogatili srpski sistem versifikacije,
da prati ravnu stazu kreposti i vere. klasicisti cene simetrične staze, teže za estetskim i
tačka je Beč, gde u XVIII stoleću deluju klasicisti prve generacije, Aleksije Vezilić i Trlajić, a
poetike i retorike i tu deluju i kasnije klasicisti kao Mušicki, Magarašević, Nikanor Grujić i
srpske književnosti, tu su školovani srpski klasicisti i tu oni i deluju, kao Sava Tekelija, Jovan
. Teorija o tri stila, za koju se zalažu i srpski klasicisti , pretpostavlja odgovarajući jezički izraz na
i jezika (slovenski, ruskoslovenski i ruski). Klasicisti srpske književnosti, međutim, u svojoj praksi
o tri stila, kao Rajić i Orfelin) i kasnije klasicisti prve (Stojković) i druge generacije (Mušicki)
Vuk Karadžić 1808. godine učio školu u Beogradu klasicisti srpske književnosti načinili su jedan odsudan
na srpskom jeziku, a ne na slavjanskom. Tako su klasicisti otada (pošto je primer Mušickog sleđen i