srednjovekovne kule u selu Subotici. Knez Kocelj je, istina, živeo još u IX veku, ali je njegova
pustošnoj i tihoj Spasojevici, setio baš kneza Kocelja i po njemu nazvao ovo malo mesto od 40 - tak, po
gospodovaše i zlatnu krunu na glavi nosaše knez Kocelj , sin Pribilov, a onda sa porodicom dode do Save i
porodicom dode do Save i reke Tamnave. Beše knez Kocelj neobicne lepote i snage, najcuveniji medu
hraniše tako što u lov i ribolov samo idaše. Kocelj oca i mater zaboravi. Tek što je zablistao u
. Od tada za njih dvojicu poce nov život. Kneza Kocelja kao da dani provedeni u osami na pustoj i goloj
sasvim drugi covek, samo istoga imena knez Kocelj . U te i takve dane, svetom su se dešavala razna
zajedno sa svojim ucenicima dode u goste i knezu Kocelju koji zavole slovenska slova. Knez Kocelj ih
Kocelju koji zavole slovenska slova. Knez Kocelj ih ugosti i velikim pocastima obaspe. Dade im
pamti i od zaborava cuva, pa tako, tamo gde je Kocelj najstarijeg brata udavio, nastade CRNA BARA,
ona lekovita voda nazvaše VRELO, a gde su se otac Kocelj i sin Slavoljub banjali BANjANI. Vekovi su od
, neko vreme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na
službu, a Metodija je poslao 869. knezu Kocelju ; čak ga je prilikom njegovog drugog boravka u
posvetivši za arhiepiskopa, poslao knezu Kocelju , namjeravajući da time zapadni Ilirik izdvoji
da su posle propasti Dervanove / Samove države ( Kocelj , Koceljeva,...), i kasnije propasti