sina Vladislava. Zbog postignutih uspeha i mudrim ustupcima on je pridobio za sebe i ključkog kneza Vukoslava Hrvatinića , kome daje župe Banjicu i Vrbanju i gradove Ključ i Kotor.
države i jačanjem oblasnih gospodara. Među ovim dvorovima izdvaja se Jajce koje je do 1416. godine pripadalo porodici Hrvatinića (podigao ga je početkom 15. veka vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić) a nakon te godine nalazio se u posedu bosanskog
se Jajce koje je do 1416. godine pripadalo porodici Hrvatinića (podigao ga je početkom 15. veka vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić ) a nakon te godine nalazio se u posedu bosanskog kralja i nosio je epitet stonog mjesta (od 1461). Nakok gubitka Jajca
kralja i nosio je epitet stonog mjesta (od 1461). Nakok gubitka Jajca nije moguće utvrditi gde se nalazila rezidencija Hrvatinića . Grad Blagaj je nakon 1326. godine, kao stara rezidencija humskih gospodara, postao dvor u Neretvi bosanskih vladara
doba najvećeg uspona bosanske države, postavljeni su temelji moći trima velikim vlastelinskim rodovima: knezovima Hrvatinić ima, Hranićima Kosačama i Radinovićima Pavlovićima. Uz njih je postojao još jedan broj velmoža, ali ne tolike moći,
broj velmoža, ali ne tolike moći, snage i uticaja na bosansku politiku. Najmoćniji među njima bio je Hrvoje Vukčić Hrvatinić , kojemu je kralj Tvrtko 1380. dodijelio titulu velikog bosanskog vojvode, darujući mu pri tome, pored toga što je već
se okrunio za ugarskog i hrvatskog kralja. U dinastičkim borbama oko ugarske krune, veliki bosanski vojvoda Hrvoje Hrvatinić se priklonio hrvatskim velikašima i njihovom kandidatu, napuljskom kralju Ladislavu. Vojvoda Hrvoje, skupa sa
i previranjima u Bosni te njihovim ratovima sa susjednim državama. Smrću hercega Hrvoja 1416. slabi u Bosni uticaj Hrvatinića , a jačaju moć i vlast velikog vojvode Sandalja Hranića Kosače i kneza Pavla Radinović a te njihovih rodova. U tim
naziv hrvatsko-dalmatinskih banova. Tako je, od samog početka Dabišine vlade, skočio ugled i značaj porodice Hrvatinića u velikoj meri. Ban Vuk je i vršio u Dalmaciji bansku vlast i imao je lepih uspeha. Kraljev položaj pogoršao se tek od
na upravu i uživanje veliki deo nekadašnje Donje Dalmacije, tj. njen Primorski deo sa gradovima, a njegov brat HRVOJE HRVATINIĆ , dobije na upravu i uživanje ostali deo Donje Dalmacije koji ne kontroliše kralj DABIŠA I. Pretpostavlja se da je ta
banom. Ugarski kralj je kupovao lojalnost mnogih bivših vazala Stepana II sa severa Bosne, a naročito razjedinjenih Hrvatinića , gospodara Gornjih Kraja. Zbog takvih okolnosti Tvrtko je bi prisiljen da na obnovi države radi postepeno i oprezno. U
do tada lojalan Tvrtku, predao je neprijatelju važnu tvrđavu Ključ. Međutim, Tvrtku tada verno posluži vojvoda Vukac Hrvatinić (srp. Vlьkcь Hrьvatinikь) koji odbrani od Ugra Soko Grad u Plivskoj župi. Posle toga ugarska vojska je morala da se
mlađi brat Vuk. Hrvatinića i Stepančića pod mađarsku zaštitu. Prema povelji Lajoševoj od 27. maja 1358., kojom je kralj primio pod svoju zaštitu
Plivu, i doprla do grada Sokola, gde je počela opsedanje prve nedelje jula. Ali je tu i zastao. Tvrtkov vojvoda Vukac Hrvatinić sa uspehom se odupro kralju i odbranio grad. Kao nagradu za to Tvrtko mu je poklonio čitavu Plivu s tim gradom. Otpor koji
1377. krunisao za kralja Srba i Bosne. Takođe, autori ovog udžbenika ne ustručavaju se da kažu da je Hrvoje Vukčić Hrvatinić otvorio vrata Bosne Turcima, jer ih je pozvao da se zajedno bore protiv ugarskog kralja.