pismo svom dobrom djedu Bradonji Brkiću u selo Kokošju Pogibiju, zadnja pošta Lisičjak, srez Tužni
i to im biva oprošteno, gde naš pas može da pojede kokošju kost i da ne umre od toga, i mesto na kome se naša
mleko, a odozgor prst kajmak se ufatija. Supa sa kokošju nogu, željudicu i džigerice, đuvečka, sarmice
svojoj prestonoj odaji, hladnoj kao jama. On ni kokošju supu ne može da pojede, jer je zima tolika da se
cinka u organizam, najbolje tako što će te jesti kokošju supu s mesom, jer u supi ima dosta cinka. Osim