, predstava Egona Savina se tetarski lucidno, komički produktivno, i ljudski žestoko,
tendencije: uslovno bi komediografskoj / komičkoj pripadala dela Ajduci su opet među nama i Otmica
a mi smo pogrešno mislili da se smejemo njegovim komičkim bravurama, a smejali smo se sopstvenim manama
i štedro, ali ne i nekontrolisano, vrteo snažan komički zamajac (predstava je, zaista, neodoljivo
i sentimentalne i dirljive tonove. Komički mehanizam je na delu, u prvom redu, u postavci
tako melanholično razatkanog.) Niti su one komička igra, niti subverzivna aluzija, niti znak same
Sam Kandid, u tumačenju Nikole Đurička, imao je komičku naivnost i prostosrdačnost jednog momka koji
i sam po sebi predstavlja solidan osnov za komički razigran splet scenskih senzacija, a ono što od
na planu pokreta, mimike i dikcije, na polju komičkog i komedije uopšte. Nagrada se svake druge
sa ovim otkrićem, već je ono za njega iznenadno i komički osvetljava junakovu ugroženu
često a priori uzima kao superiorniji nad komičkim projektom, tako se, možda sa još manje
dok vode svoje raspre u odbranu "pesimizma ", komički projekt u umetničkom stvaranju može na razne
(Pljuvaonica). komički iskošenog ugla, mestimično upotpunjenog
, imali smo nekakvu minimizaciju, gotovo komički osvrt na rad službi bezbednosti,
da ih približi, zbog čega se gubi i dramski i komički smisao scene.