Josip Dobrovski pisao je 1808. godine Jerneju Kopitaru : "Srb, pak, nije ništa drugo nego Sarmata
je bio taj koji je pri prolazu kroz Beč pričao Kopitaru o Solariću, i od tog vremena se Kopitar i Solarić
mislio odati slovenskoj nauci. Po jednom pismu Kopitaru iz 1819 vidimo da je dobio od ovoga verovatno
je Jungman preveo na češki, a Dobrovski je pisao Kopitaru da te "fantazije" nikako nisu fantazije i
. Prevario se samo kod znaka ó, jer je, po Kopitaru , rekao da je to zatvoreno o, koje se nalazi
Slovaru, pripada Visokoučenome gospodinu Kopitaru djeistvitelnome sohranitelju Carske
, i ostalim učenim Srbljima. "U svom pismu Kopitaru od 20. maja 1814. poziva se Vuk na autoritet
(po starom kalendaru): "Ovo ću dana njemu i Kopitaru poslati dva tri egzemplara dodatka od konte
u celini ne usvoje latinicu, i pomagali su Vuku i Kopitaru da stvore razlicito pismo od Latinice koju su
i najlakše prodati. Vuk St. Karadžić piše npr. Kopitaru 1816. g.: "... kad bi hoćeo Davidović poslati ot
, po koja književna retkost. Vuk piše npr. Kopitaru 1828.: "Tamo u Srbiju doći mislim na koncu
srpskohrvatski jezik. Kopitaru , koji je takođe voleo bajke, pa je i sam napisao
. Apstrakujući njegov odnos prema Beču i Kopitaru , (2) Karadžić jeste dosta učinio na spasavanju
grofa Osolinjskog, gde se obreo zahvaljujući Kopitaru , Vuk se posebno sprijateljio sa grofovim
. Pošto se ne mnogo povoljno izrazio o J. Kopitaru , pod uplivom čeških slavista očito, nastavlja