kojim je i došao. Tako je u svojoj četrdeset petoj godini završio Simo IV Korparić .

. Raštrkani po svim kontinentima. Gornjem gradu najbliži Simo VII Korparić , doskorašnji nastavnik u Doboju. U svakoj generaciji osjećao se usud

i zanavijek očistiti hipoteku zla iza Gornjega grada. Korparić rodio se hiljadu sedam stotina i šezdeset treće godine. Bio je onižeg

bili spremni, narednih dana niko od državnih činovnika nije dolazio Korparića kući. Oni su obavljali redovne kućne poslove, gledajući da što manje

je ljeto hiljadu sedam stotina i šesnaeste godine kada se rodio Simo II Korparić . Za vrijeme svog prilično dugog života, od rabote se nije oznojio. Bio

Sava i Jošo Magazinovići pogodili su s radnicima da se popravlja kuća Korparića . Jovan je često izlazio iza Gornjega grada, obilazio radnike i davao

nije imao kose. Predstavio se i rekao okupljenoj djeci da se zove Simo Korparić i da je to njegova kuća. Djeca su ga zainteresovano gledala, smijali se

gdje su inače dolazili u trgovinu. Korparića dvorištu, Simo nije mnogo obraćao svoju pažnju. Znao je za sve događaje

kao Jovanova porodica od kada je Simo II napustio Herceg-Novi. Korparić nije pričao o svom životu. Rekao samo da se vratio da umre u svojoj kući i

i ceremonija, jer rat se već smijao sa sve četiri strane. Korparić rodio se koncem hiljadu devet stotina i osamnaeste godine, baš kao i

. Korparić sjedio je ispod palme kod zgrade Crvenog krsta u Herceg-Novom. Pokraj

terena, riješio da posjeti svog bivšeg druga iz Petrovaradina, Sima V Korparića . U pratnji dvojice žandarma, jer je u gradu visoki, carski službenik,

braći i sestrama i raspitivao se o njihovom potomstvu. Korparića bila je prepuna žitelja i svi su živjeli složno, kao Jovanova porodica

i one godine, kada se iz dalekog svijeta u Herceg-Novi vratio Simo II Korparić , Simo III ih je imao već osmoro. A Simu III je tada bilo trideset i tri

da bi dvadeset i osmog jula, jutarnja vizita konstatovala da je Simo V Korparić umro od teške upale pluća. Sahranjen je na pravoslavnom groblju u