Na konj li javala Koj sè se kriel zad nea što ni kovče ne ostanalo od moštite ni strujka vozduh vo
i kadifa, Zasjaše se toke na prsima I zlaćene kovče na nogama, Sinu Miloš u polju zelenu Kao jarko
i čelenke, na junake meneviš dolame, a na noge kovče i čakšire; nek su naša đeca okićena, nek su naša
putaca, svako puce po od litru zlata. kovče i čakšire, žute mu se noge do koljena, pobratime
(1821), Srpske narodne poslovice (1836), Kovče ž ić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri
i đečerme, zlatne toke od četiri oke; a na noge kovče i čakšire;
primorje mogu da asfaltiraju. Pozdrav od Kovče iz Užica (Kovca, 4. jun 2011 23:40)