iz 1898. g: Bilo bi najbolje kad bi smo našli jedno zajedničko ime; na pr. Slovinci, Jugosloveni... Ja bih to ime ončas primio. Ali ako mi neko hoće nametati ime hrvatsko onda sam ja Srb, jer neću laži ni nasilja od nikoga. (34) U članku

udariše, hote nama selo izgorjeti i sve naše roblje porobiti, sve junaštvo naše pohabati "Kad čobani puške razumješe, ončas oni na noge skočiše, potrčaše zelenom planinom, brzo trče, više sela doše. A kad jadno selo pogledaše, al ' ga crna tama

junak bješe, kada s konja obali Vuka, i mogaše ga ubiti da htje. Od svoga tasta Lazara i njegovijeh banova i premda biše ončas smireni, Vuk ne prista misleći kako bi knezu Lazaru Miloša omrazio. I kada se ćaše udriti s Turcima isti knez Lazar, nađe

skoči na konja, obraćajući nazad kopje kako da beži od Lazara; uljeze u tursku vojsku. Oglašeni junak, odveden ončas k Muratu pod šator kako da mu ćaše ruku poljubiti, pregnut izvadi handžar i u trbuh Muratov zamlati ga. A pošto uze

: ončas bješe u glavi, a drugo, što mi legenda bješe nova.

ke u bistrih vodah nage jakno zvijezde trepte i sjaju. Na zamjernu na jedinu njih bjeloću svijetlu izbranu bistri jezer ončas sinu, živim ognjem voda planu; ozelenje kraj u travi, trava u cvitju osta okoli, bližnje dubje po dubravi grane u vodu

na obranu. Letjet gledaš zapovijedi po prostranoj kraljevini put Varšova da svak slijedi pod oružjem u brzini. Vidi se ončas na glas ovi gdi se zemlja sva podiže, gdi odsvud vrve vitezovi, gdi se oružjem sve užiže; gdi inostrane krune i knezi s kim

srce na to. Tim sva dvorna u glas mio starom crncu kliče ovako: "Kaž ' mi, ko te obdario napravami lijepijem tako?" Crnac ončas Krunoslavu u Ugričića slici ukaza, veleć: "Oni svu napravu oko moga stavi obraza; oni mladac ki od strane poklisara

: tim koliko hoćeš blaga, udilje ti ja za nj nosim. To li neć ga dat za platu, da ' ga u dar plemeniti; a za uzdarje ja na zlatu ončas ti ga ću izmjeriti. "Paša u mlaca s boljom slikom zapaža se na ove glase, i visokom i velikom on odlukom snebiva se, sad

jata izletješe, ter jasnomu suncu zrake usred podne potamnješe. Crn Carigrad osta bijeli s svijem munarim od mečeta ončas kad se u nj naseli množ pakljenijeh hudijeh četa. Tako u žetve zrele brime lijepa njiva nepožnjena, žitnijem klasom

gleda; nu ga ognjeni teški udorci silno meću, gone ureda. Crničanin Rizvan bijesni srne i š njime Piva i Tara; nu mu su ončas puti tijesni za uteć - stijenja grad ga udara. Strijela oblak vrh Eleza, čim mu iz oči munja sjeca, zdaždje s krvim od

uza nj staše, mučna gledat rat nemilu. Zelen pastuh u ponosna kraljevića igra i skače, na Turčina ki jakosna zateć se ončas ne uzmače. Nu i Dilaver protiv njemu konja obode, skoči hrlo: i kopje ovemu i onemu susretište skrši vrlo. I ovi i oni

se Derviš nada, Dilaveru poda prijeki smrtni udorac izazada. U zatjelak sikiricom on ga udari jakom silom, da s krvavim ončas licom pade smeten nica tilom. Svak na nj srne odasvudi s golom sabljom u desnici; vrh njega je gora od ljudi, skaču po njem

službi pade Er ku vitez steć hrabreni ikad može veću slavu neg kad glavom svom zamijeni gospodara svoga glavu? "I pođe ončas ; nu poruku carsku vojsci netom reče, podrije sablju svak u ruku: osta isječen vas na peče. Paka u skupu svi jednaga na

ončas

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov