počinje još Platonovim dijalozima Timaj i Kritija . Pozivajući se na porodično predanje, on je
daje se zaključivati i pozivom na Platonov spis Kritija . Govoreći o nestanku Atlantide u vodenim
o nestanku Atlantide u vodenim talasima , Kritija izveštava da je more na tom području postalo
, pored one docnije, zapadne, koju je Platonov Kritija smestio u Atlantski okean. Tojnbi u dijalogu s
se ovaj srbijanac, zarumenio se pred izbore , kritije Tadića i pljuje na sav glas, a do juče je bio
je da se do istine stiže jedino podvigom. Mladi Kritija , koji je klečao pred njim oborenog pogleda ,
iz Platona i Aristotela ( povest o Atlantidi iz Kritije , odnosno čuvena Aristotelova odbrana ropstva
, Likofron, Pol, Trasimah iz Halkedona , Kritija iz Atine, ... ). Sofisti su sebe nazivali
događaj odigrao, i kad su se Timej, Hermokrat , Kritija , Četvrti a možda i još neki nepomenuti učesnik
sličnoj ovoj što nam je opisana u tekstu Timeja i Kritije . Zatim, onako kako je događaj krenuo, tako su u
vodila Atina. Poznat je slučaj kada je Sokrat od Kritije , jednog od Tridesetorice tirana, dobio
, 14. avgust 2011 17:56 ) kritiju one koji rade, da im retko kad sta odgovara, ali
mita o Atlantidi u njegova dva rada Timej i Kritija , sačuvana do današnjeg dana. Prema jednoj
. Alkibijad je izdao Atinu u korist Sparte, a Kritija , njegov nekadašnji učenik je bio vođe Tiranije
i Ksenofan, kao i drugi filozofi, a Kritija je čak smatrao da su religija i mit obične