, velju Zetu, ljutu Malesiju. Ubrzo im velji indat dođe: pet hiljadah ljuta krajičnika, a pred njima Lekiću spahija i delija od Grudah kadija i od Spuža Mehmet-kapetane. A šta ću ti lakardiju duljit? Okrenuše s vojskom, udariše u krvavom Kosovome Lugu na Jaštrebu, na selo maleno; tu smislili topa osvetiti. No đe sreća, tu je i nesreća: vojsku straža opazila mala, otrčala, u selo kazala. Zapadoše tridest i tri druga i na sebe napustili Turke. Turci zagon k selu učiniše, pet šest kućah ognjem opališe, no se ljuto brane Kalezići, biju Turke, klikuju Brđane. U tome im, indat sustignuo: od krvava sela Ćurioca stasalo im devedeset drugah, a pred njima Ristanov Stefane s pobratimom Điknićem Stefanom. Kako doše, u Turke udriše. A šta ću ti lakardiju duljit? Salomiše silu i krajinu. Turci bježe Kosovijem Lugom, ćeraju ih brdski vitezovi. Do Sušice dok dognaše Turke deset su im okinuli glavah i šezdeset udarili ranah; jošt spahija i Grudah kadija u bježanje

ostaviti, osobito zato što uzroka ne imate nikakva da nas ne ostavite u miru, da po ovijema pustijema gorama brinemo se sebi za užitak. I ako Vi na nas napadnete, mi ćemo prinuđeni biti braniti našu slobodu i nezavisimost, koju su i naši prađedovi branili i mlogi žrtvom postali. Tako isto i mi svi jedinodušno prolićemo našu posljednju kaplju krvi za vjeru, slobodu i nezavisimost, i da znate dobro da Crnogorci radi su vi do posljednjega pogrebsti sebe pod razvalinama svojijeh kućah i so tijem ostaviti potomstvu svjedočanstvo grobovijeh krstah da su postradali za vjeru i otečestvo negoli potpasti pod igo tuđega ropstva .

nego bi poslanici od dvora ruskoga i turskoga među nama mir utvrdili . kućah , zažde dvije sionice i jednu kuću, koja je isto tako slamom bila pokrivena, no ono seoce s pomoću jednoga drugoga ništa manjega izaždenu Arbanase iz sela. Tu 40 Arbanasa padne mrtvijeh i ranjenijeh, a od našijeh nikakav ne bude mrtav, no 5, 6 ranjenijeh. Ovako su me uvjerili oni, po ovdašnjemu običaju, koji su nekoliko glava arbanaškijeh donijeli ovamo .

Turcima činili, nego štogođ je meni do ruke došlo, ja sam to popravlja. Ja sam mnogo puta Crnogorcima roblje tursko otimao, obdariva roblje darovima i vraća ga svojijema kućama, kako n. pri [ mjer ] dizdara žabljačkoga sa svijema njegovijema, i proče. Ovo će tebi svaki pošteni od toga kraja kazati da sam ja to činio koji neće lagati . kućah u Vranjinu i namjesti oko nje lađe i topove carske; uhvati 10 - 15 staracah i bogaljah na nju, te ih i danas mukama mučiš. Ti znaš i sam lijepo da ništa od ovoga što si učinio nije pravo, i ja, smatrajući tebe kako namjesnika carskoga u Albaniji, znam da se za takve poslove hvata ne bi da te nijesu Albanasi okrenuli. Što li kažeš da se ove naše stvari ne mogu pismom svršiti, no da pošljem 2 - 3 čoeka k tebi, ti znaš lijepo, Crnogorci koji gotovo nigda

Nahije crničke objave se neprijatelji svojemu praviteljstvu. Paša skadarski, koji je o tome i radio, odma pošlje među njih na pomoć im oko 3 - 4000 vojnika, hljeba dosta i džebane. Radi toga bude prinuđen Senat otpraviti 2000 Crnogoraca, predvođenijeh mojijem bratučedom Georgijem, serdarom riječkijem, serdarom cetinjskijem, i tako ove 2000 Crnogoraca udare na prvo od pobunjenijeh sela, u kojemu je bila vojska turska i džebana, i poslijed upornoga boja opale nekoliko kućah u selu Boljeviće i Turke izaždenu. S naše strane bilo mrtvijeh 19, a ranjenijeh oko 20 ljudi, među kojijema je i moj bratučed malu rapu dobio od zrna od kumpare, a s turske strane okolo 60 mrtvijeh i ranjenijeh kažu daje palo. Crnogorci u ovome boju pohvatali su bili i nekoliko živijeh, no, bivši sve hristjani, dadu im svobodu .

svesrpskog ujedinjenja, pokazao je i pjesnički talenat u svojoj zbirci epskih pjesama Junački spomenik koja je prvi put štampana 1864. na Cetinju. U ovom gradu je umro od kolere 1867. godine . kućah i odžakah, Još izgubi zmaja najžešćega, Ali-pašu Rizvan-begovića; Zarobi mu dva nejaka sina I opravi caru u Stambolu. I ostaše jadni Hercegovci, Pa iznova stavljaju glavare Od žalosnih kućah i odžakah; Pak se stali u Mostaru gradu, Piju Turci kafe i duhana I žestoke mostarske rakije, O svačemu zbore i govore, A najviše oko Gore Crne, Za junake, mrke Crnogorce, Uto dođe jedno momče mlado Po imenu Čengiću Ded-aga, Pa Turcima turski selam zvaše, A Turci mu selam prifatiše I

elektronsko izdanje zbirke, odnosno, sabranih djela vojvode Mirka Petrovića Njegoša objavljuje se zahvaljujući projektu Srpska zemlja Crna Gora . kućah i odžakah; Pak se stali u Mostaru gradu, Piju Turci kafe i duhana I žestoke mostarske rakije, O svačemu zbore i govore, A najviše oko Gore Crne, Za junake, mrke Crnogorce, Uto dođe jedno momče mlado Po imenu Čengiću Ded-aga, Pa Turcima turski selam zvaše, A Turci mu selam prifatiše I divno mu mjesto načiniše; Sjede Dedo među poglavice, Britku sablju drži preko krila; Pa mu daju kafe i duhana. Poče im se tugovati Dedo Na valjanu srpsku Goru Crnu, Da on više živovat ' ne

glavari od sve Malesije U izdajnu kulu popa Jova I š njime je trista sokolovah; Ma ih čuva Kola kapetane Sa serdarom Sredanović Đukom I Vrbicom Mašom kapetanom, Koji vode topa knjaževoga, Često agu na pendžeru gađu I straha mu velika zadaju, Ne dadu mu otvoriti vrata, Dok se vrnu crnogorska vojska. Uto prispje Kusovac serdare I njegovi hrabri Ljubotinci; Stadoše se crnički glavari Sa sokolom Kusovac serdarom. Kazaše mu, šta je kod njih bilo, Da su dosta glavah otkinuli, Mnogo kućah ognjem izgorjeli I natrag su Turke poduzbili; Ali turska ne odlazi vojska, No prilazi, u indat dolazi, Da izbavi Murta buljuk-bašu I sokola Hota Asan-agu I njegovo drugah šest stotinah: "No što ćemo, Kusovac serdare? Kule tvrde, a zorni junaci, Nećemo ih na juriš uzeti, Mnogo ćemo izgubiti vojske." Tada serdar njima progovara: "Ne bojte se, crnički glavari Nego našu prevedite vojsku, Među Blatom i među Krnjice, Ja ću čuvat ' u zatvoru Turke, Dok nam indat od Cetinja dođe ,

iz predjela Tritonova bjelovlasa šćer Olimpa, stade vozduh mučan tutnjet od plamena ognja živa. Po tutnju se obratila crnogorska vojska mala. Kad za sobom pogledala svoje selo Zagarače, al ' je na njem Romanije strašni vladac udario, živijem ga ognjem svega u oblake pretvorio, pa od njega drumom Kčevu sa svom vojskom obratio. Kad tu silu Crnogorci sa očima vidiješe đe iza njih vri, ulazi put sredine njih gnjijezda, ne bi kolje šanac branit, ni s Bošnjakom boja biti, već put kućah otrčaše da njih brane od Turakah. No na Kčevo kad prispješe, ali od njih bješe priđe turska vojska pritisnula: prva oko na njem penje, a zadnja se jošt otkreće od varoši Podgorice. Malo stade, sva se skupi u široko-mračni oko; dok evo ti odmah za njom vezir Bosne s vojskom svojom. Kako dođe pod šatorom romanskoga glavna paše i vezira velikoga, po dužnosti odmah pođe; a dvije se silne vojske izm ' ješaše u okolu, i šatorje često svoje poperiše i raspeše. Sila bješe pritisnula odno

selIh ", "na vratIh smederevskih "," po konacih "... Tako pisahu i manje više svi drugi srbski pisci iz Voйvodine. Evo čak i noviйega primѣra Đorđa Balaševića" Heй, haй baš nas briga, vozamo se na taljigA ". Srbi glas "H" obično gutaйu, pa tako i Đorđe. Йužniйi srbski govori ( zetsko - sйenički, kosovsko-resavski ), poput Rusa u mѣstnom padežu množine uopštiše nastavak ženskoga roda "- Ah ", pa tako imamo" po selAh, po gradovAh, po njivAh, pri kućah , o ženAh, na trešnjAh ", s tim da se H vrlo često guta, kao i drugdѣ. Do skoro postoяhu i srbski govori koйi i ovdѣ čuvahu iйekavski izgovor u nastavku mѣstnoga padeža množine. To su srbski govori iz Dalmaciйe, iz okoline Benkovca, gdѣ imasmo: "po seliйe ( h ), po gradoviйe ( h ), po vinogradiйe ( h )" ...

sultan i ćerku svoju. Interesantno je turčenje Gruje deteta ludog mladog i t. d. O poturčivanju po cenu praštanja i velikih krivica ima i pisanih podataka. "Godine 1739. miseca Veljače dođe u Travnik tri konja zlatnih jasprih da se pišu sejmeni i otvoriše se barjaci na početku lačka i svakome sejmenu dadoše plaće po dvadeset dva groša i to brez zahira za tri miseca. Iste godine na početku meseca Svibnja izide paša sa svom ordijom iz Travnika u polje zašto mu se ne pristoji stat u kućah u vreme rata i dovidoše mu Turci svezana Pavla Pilaševića iz Kotora, koji se je bio upisao iste godine u sejmene pak pobigo iste godine od buljuk baše zašto mu je dao malo plaće i manje hrane i s njim neki starovirac i zato ih Turci obmetnuše, da su izdajnici i kako reko, dovedoše paši, koji poče govorit jim: Poturčite se da vam oprostim. Pavlov drug Hrkač od prve riče poturči se i zataja Hristusa, a Pavao reče: Neću Odvedoše ga Turci u sindžir. Za tim tri dana pagovaraše ga da

kućah

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov