dve čete III poziva i predveče uspostavi mostobran na desnoj obali Drine, dok je 42. zagrebačka domobranska divizija mostobran postavila niže Zvornika. landverska pešadijska divizija iz Inzbruka, uz snažnu podršku artiljerije i Dunavske flotile, 12. avgusta prešle su Savu kod Sremske Mitrovice, Jarka i Klenka i istog dana zauzele Mačvansku Mitrovicu i obližnja sela, a u 16.30 časova ušle su u Šabac
(36. i 42. domobranska zagrebačka pešadijska divizija, te 13. pešadijska brigada iz Esega) i Krupnja (11. tuzlanska brdska i 13. marševska zagrebačka brigada), 9. divizija VIII korpusa dolinom Lešnice i grebenom Iverka, a 21. praška landverska divizija grebenom Cera prema Tekerišu. Zaustavljane otporom 3. srpske armije, nijedna kolona, međutim, nije uspela da izvrši zadatke određene za 15. avgust.
nije uspeo da veže srpske snage na severnom frontu. No, uporno potcenjujući srpsku vojsku, Potjorek je još bio uveren da 5. armija može sama da izvrši postavljene ciljeve. landverska i 9. pešadijska divizija) i srpska Kombinovana i Moravska divizija I poziva za marševski cilj imaju Tekeriš. Bez tačnih podataka o položaju neprijatelja, Austrijanci su do odredišta stigli u sumrak istog dana. Vojnici tri puka 21
austrougarska 5. armija nastavila je napredovanje ka Valjevu: njen 13. korpus desnom obalom Jadra ka Zavlaci (36. divizija) i Krupnju (11. i 13. brigada), a 8. korpus u tri kolone 9. divizija dolinom reke Lešnice i grebenom Iverka, a 21. landverska divizija grebenom Cera prema selu Tekerišu. Ali, nijedna kolona, zaustavljana snažnim otporom srpske 3. armije, nije uspela u potpunosti da izvrši zadatke određene za 15. avgust.
municijski park na Tekerišu. landverska divizija od Tekeriša grebenom Cera na Kosanin grad.
i ojačan sa dva bataljona iz Timočke divizije II poziva, pružio prvi pakleni doček neprijatelju. U toku 8. septembra, 104. landšturmska brigada tri puta je pokušala prelaz preko Save, ali bez uspeha. Ništa bolje nije prošla ni 21. landverska divizija, koja je u Cerskoj bici potpuno rastrojena. Ona je prelazila na samom ušću, kod močvarne oblasti Parašnica. Vojnici ove divizije uspeli su da pređu, ali su ih dve čete trećepozivaca zadržavale dovoljno dugo, dok im u pomoć nisu
Mačvanski Pričinović i Uzveće, obe strane, iscrpljene i sa osetnim gubicima, postepeno se utvrđuju na dostignutim položajima. landverska divizija, u napadu na srpske utvrđene položaje do nogu potučena. Ovo je krajem septembra dovelo do "rovovskog rata ", oblika ratnih dejstava, koji će za koji mesec postati uobičajeni za Prvi svetski rat i na drugim evropskim vojištima. Na
kod sela Skela. Za monitor "Temeš" ovo je bio poslednji, uspešan zadatak. Pri povratku, naišao je na podvodnu minu i potonuo. Posle više pomoćnih napada na srpske položaje u Mačvi, koji su počeli 24. oktobra, glavni napad izvršila je 21. landverska divizija u rejonu Parašnice 27. oktobra. Kada su Parašnički odred i Moravska divizija I poziva, odbili pešadijski napad, zasuti su uraganskom artiljerijskom vatrom (preko 4.000 razornih granata). Srpski rovovi su bili preorani i
vojske 1809., a zatim ponovo 1813 15, da bi bile ukinute 1852. Posle Austro-ugarske nagodbe domobranstvo je ponovo organizovano. U Prvom svetskom ratu u sastavi nemačko-slovenačke 22. landverske pešadijske divizije bile su: 43. i 44. landverska brigada i 22. poljska artiljerijska brigada. Dvadeset druga pešadijska divizuja učestvovala je u operacijama na ruskom frontu u Galiciji i na italijnskom frontu.