mesto Grigorijevo. Tom prilikom sa drugim hrišćanima odvedoše i Grigorija i roditelje njegove u ropstvo u Laodikiju . Tamo im varvari dopustiše da posećuju crkvu laodikijskih hrišćana. Dirnuti nesrećnim položajem svoje
povrati na njihova mesta. Tako se vratiše: Meletije u Antohiju, Jevsevije u Samosat, a Pelagije u Laodikiju . U to vreme mnoge eparhije i parohije behu udove, te Jevsevije revnosno hitaše da nađe i narodu da zakonite
u nizini. Dogovorivši se, neznabošci se u ogromnom broju slegoše iz svih gradova te pokrajine u naselje Laodikiju , i uputiše crkvi. Blizu pak crkvenog oltara bejaše ogromna stena; od te stene oni počeše kopati dubok i
se da će ga videti živa. Stigavši pak u Antadros, [ 5 ] oni siđoše sa lađe i produžiše put suvim. Došavši u Laodikiju , njih sretoše Faustin i Faustinijan, koji pre njih behu stigli tamo. Oni upitaše Klimenta: Ko je ta žena
vekove, amin . Laodikiju i Maksimu u vreme gonjenja preduzetih svuda protiv hrišćana, življaše u Makedoniji u gradu Amfipolju
neznabošci pobegoše odatle iz straha, i divljahu se onome što se zbi. Onda sveti Mokije reče antipatu Laodikiju : Eto, pogledaj na ništavnost tvojih idola - demona, koja ljude pogružava u smrt. Hajde dakle, pokupi ovu
za Hrista, Boga mog, da bih dobio žuđeni venac mučeništva. Razljutivši se, car predade Sisinija eparhu Laodikiju na mučenje. Ovaj ga vrgnu u Mamertinsku tamnicu, u kojoj mučenik provede sedamnaest dana. Posle toga eparh
dođe i starešina tamničke straže, blaženn Apronijan, novoprosvećeni sluga Hristov. Prilazeći k Laodikiju , Apronijan gromko povika: Zašto vas podiže đavo na sluge Božje, te tolika zla činite nevinima? Začudivši
sujetnu obmanu hrišćansku, i poklonite se bogovima kojima se carevi klanjaju. Sveti Mavr odgovori Laodikiju : Neka im se poklone svi koji su izgubili duše svoje, ako žele da poginu zanavek. A Laodikije reče na to: Ako
prožive 17 godina moleći se Bogu. Kada se proču kao bogougodnik, plašeći se ljudske slave, krenu lađom u Laodikiju , ali čudnim slučajem stiže u Rim. Smatrajući to Božjom promišlju, on osta u Rimu i kao prosjak dođe u kuću
Bogorodice. Kada se tu proču kao bogougodnik, on se uboja od ljudske slave i ode odatle, sede u lađu da ide u Laodikiju , no promislom Božjim lađa bi zanesena i doplovi čak do Rima .
se dobivši ime Petar. Posle toga otide na goru Olimp; odatle otputova u Jerusalim; iz Jerusalima ode u Laodikiju i Agaliju. Na svima tim putovanjima on se strogo držaše svojih podviga monaških; i mnogo nevolja vide od
u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju .
. Potom dođe dan Rođenja cara Dioklecijana, koji neznabošci svečano proslavljahu. Radi toga doputova u Laodikiju carski namesnik, i načini veliku gozbu povodom carevog rođendana. I gle, neočekivano ga postiže Božja
, i naredi im da se vrate na svoje prestole. Tada se vratiše: sveti Meletije u Antiohiju, sveti Pelagije u Laodikiju , sveti Jevsevije u Samosat. Isto tako vratiše se u Samosat i svi prognani arijancem Lukijem, među njima