i s nadom očekuju sreću i neki boljitak. Za hladne i umišljene naučne glave, to je novi znak da se u Kiperovom pojasu ili Leonidinom meteorskom roju zakotrljalo kamenje koje bi moglo da krene i prema nama.
armija pomenimo samo surovi obred Kripteje (Tajne), u kojem su trinaestogodišnjaci bacani u prirodu da prežive. Leonidin primer, Milerov st rip dovoljno jasno prikazuje oštrinu odrastanja muškarca u tamošnjoj kulturi da to ne moramo dalje
duha, inteligenciji, pa i političkom uticaju. Leonidina supruga, kraljica Gorgo, koja je još kao devojčica svom ocu davala političke savete, a u više slučajeva kasnijih kriza
. Zadržaćemo se samo na širem kontekstu kojeg stripska publika većinom nije svesna. Leonidin hibris ono što su stari Heleni smatrali za greh gordosti i arogancije, što su bogovi surovo kažnjavali a iskazan je u dve
taj događaj pripisuje Leonidi lično, postavljajući time pred kralja sudbinsku tačku sa koje povratka nema. Leonidin mogući hibris u st ripu je odbijanje Epijaltove ponude da bude spartanski vojnik zato što je Epijalt deformisan i ne
da ne kažemo nešto teže prema persijskim osvajačima. Slonova nije bilo u stvarnom okršaju, ali u umetnosti ne smetaju. Leonidini vojnici su većinom imali sinove, i to je bio kriterijum po kome se moglo krenuti u rat. Najveći spartanski junak,
kulturnu razmenu u Maloj Aziji, ostao zapamćen kao obesni despot koji je bičevao Helespont, ludak koji je oskrnavio Leonidino telo i kukavica koja je pobegla iz Helade glavom bez obzira, nakon poraza kod Salamine. A zbog iživljavanja nad jednim
grčkih savezničkih jedinica odlučila je da se povuče, a Herodot je tu nesiguran da li su to učinili svojevoljno, ili uz Leonidino odobrenje. Ostalo je 700 Tespijaca, pod komandom Demofila, 400 Tebanaca, Spartanci i deo helota, koji ih je pratio.
, 400 Tebanaca, Spartanci i deo helota, koji ih je pratio. Leonidinom postupku da se ne povuče mnogo se diskutovalo. Obično se tvrdi da su Spartanci sprovodili spartanske zakone, po kojima
. Obično se tvrdi da su Spartanci sprovodili spartanske zakone, po kojima se ne smeju povlačiti, ali izgleda da je Leonidino odbijanje da se povuče iz Termopilskoga klanca dovelo do toga da se smatra da se Spartanci nikad ne povlače. Moguće je i
. Leonida je poginuo u napadu, a oko njegovoga leša razvila se borba dve strane. Na kraju su Grci uspeli da se izbore za Leonidin leš i 4 puta su Persijance naterali u bekstvo. Uspešno su zadržavali svoje položaje, sve dok im se iza leđa nije pojavila
disciplinom, spartanskim jedinstvom, itd. Zamislimo Spartu bez Kserksa, slobodnu, mirnodopsku, bezbrižnu. Leonidini vojnici su se potikali svaki na svoju stranu jedan uzeo kredit za stan, drugi čeka da mu se žena porodi, pa kupuje bebi
generacija. Ali, kao što znam da bi svi Grci i Persijanci svoga doba dali sve da se u tom trenu nađu među onih tristotine Leonidinih vitezova, znam da će negde u sebi, u najdubljem, skrivenom kutu svoje duše, svi oni, budući srpski mladići, potajno
pola miliona evra avansa. Što je mnogima ipak pomoglo da dešifruju pitijski odgovor lucidnog Matije Bećkovića na Leonidino očajničko pitanje (da li ste za to da Novosti ostanu srpske i narodne, da ne odu strancima?) upućeno Delfima patriotske
, ali su im i Novosti dale pripadajuće dnevnice. Izvesno je jedino da su tom prilikom verovatno realizujući član 1. Leonidinog decembarskog tajnog ugovora - sa vrhom WAZ - a razgovarali o mogućem ulaganju te media-grupe u bivšu« Borbinu »