je Ozren kamen, odmah pored njega je vrh Kraljica. Ime Ljelje sačuvano je u selu Ljaljevcu, u blizini je i vrh Jelik i brdo
, Prprše, Svaroga i Svaroge, Svetovida i Triglava, Ljelja i Ljelje , Poljelja i Poljelje, Žive i Živbože, Lade. Navodim samo
: Ima još mlogo Spasov-danskih pesama u kojima se pripevuju Ljelje , Biljare, no ne više Ćurđe-le t. j. Đurđev-dana; nego već
košaru, u koju bi domaćini stavljali darove. Običaj je da Ljelje budu obučene u narodnu nošnju na svetoj Misi, a nakon toga da
vrata. Ovakav običaj je očuvan i do danas s malo izmjena. Ljelje nakon svete Mise, idu k župniku, a zatim u domove žitelja
pesama pominjala su se imena slovenskih božanstava Lade i Ljelje , zbog čega su često bile predmet crkvenih zabrana i progona
ostalog, Sinjsku alku, Zvončare, Hrvatsko čipkarstvo, Ljelje (procesiju kraljica), Istarsko dvoglasno pevanje i
, Dolje (Sudbine), Beloboga i Crnoboga, Morane, Jarila, Ljelje i Poljelja i mnogih drugih, koji se javljju kao oblici