Živa, hinduštan Tartar, Triglav sin Ježdraksin, divno bilje Kupalj boga, Pravodar, Belbožić, Radogost, Svarožić, Ljeljo , Vodan [ 4 ]. Ljubinko Radenković, oslanjajući se na knjige Lovmjanjskog, Galjkovskog, i drugih autora, pokazuje
, Galjkovskog, i drugih autora, pokazuje kako je preko ruskih mitologa - Čulkova, Kajsarova, Glinke i drugih, Ljeljo kao tobožnji sin Lade - slovenske Venere ušao u panteon slovenskih bogova (Radenković 1999: 130 - 131). Niz
. Miriše ovog maja sav Mostar beharom. Znam da je ovakav maj morao biti i kad se Šantiću činilo da to nad Mostarom bdije Ljeljo , slovenski bog proleća i ljubavi.
kućom još i više nas utvrđuje u ovoj pretpostavci. Eto i pesme: kralju, svetli kralju, / Kralju, svetli kralju, ljeljo / Kraljice, banice / Kraljice, banice / Kraljice, banjice, ljeljo / Ustaj, te pošetaj, / Ustaj, te pošetaj, / Ustaj, te
: kralju, svetli kralju, / Kralju, svetli kralju, ljeljo / Kraljice, banice / Kraljice, banice / Kraljice, banjice, ljeljo / Ustaj, te pošetaj, / Ustaj, te pošetaj, / Ustaj, te pošetaj, ljeljo / Od dvora do dvora, / Od dvora do dvora, / Od dvora do
, banice / Kraljice, banice / Kraljice, banjice, ljeljo / Ustaj, te pošetaj, / Ustaj, te pošetaj, / Ustaj, te pošetaj, ljeljo / Od dvora do dvora, / Od dvora do dvora, / Od dvora do dvora, ljeljo / Do careva stola, / Do careva stola, / Do careva stola,
, te pošetaj, / Ustaj, te pošetaj, / Ustaj, te pošetaj, ljeljo / Od dvora do dvora, / Od dvora do dvora, / Od dvora do dvora, ljeljo / Do careva stola, / Do careva stola, / Do careva stola, ljeljo / Gde car vino pije, / Gde car vino pije, / Gde car vino pije,
/ Od dvora do dvora, / Od dvora do dvora, / Od dvora do dvora, ljeljo / Do careva stola, / Do careva stola, / Do careva stola, ljeljo / Gde car vino pije, / Gde car vino pije, / Gde car vino pije, ljeljo / Carica mu služi, / Carica mu služi, / Carica mu služi,
/ Do careva stola, / Do careva stola, / Do careva stola, ljeljo / Gde car vino pije, / Gde car vino pije, / Gde car vino pije, ljeljo / Carica mu služi, / Carica mu služi, / Carica mu služi, ljeljo / Iz zlatna kondira. "
/ Gde car vino pije, / Gde car vino pije, / Gde car vino pije, ljeljo / Carica mu služi, / Carica mu služi, / Carica mu služi, ljeljo / Iz zlatna kondira. "
pre svega treba da uočimo to da se u njoj izrikom spominju car i kralj, a to su mitski nazivi neba i Sunca. Stalni refren ljeljo " (svetli) još nas potvrđuje u tome, jer je to epiteton mitskih svetlonosnih personifikacija. Odnosno njihovih žena
na Branka, i stihom i mislima. Dve tri godine docnije počinju se sretati motivi od Vojislava (Darije, Vestalka, Ljeljo , gordo vi-soko stijenje), kao i njegova strofa i heksametar. Oko 1897. prevodi i podražava Hajnea koliko god je kadar.
i pustom Globošđu sa mitskim protivnicima ljutim Tatarom, poganim Alemanom, crnim Gogama, Gatama (148). LjELjO . U obrednim pesmama istočnih Slovena sreću se u pripevima reči Lada, Lado. U lazaričkim i nekim drugim obrednim
pesmama istočnih Slovena sreću se u pripevima reči Lada, Lado. U lazaričkim i nekim drugim obrednim pesmama Srba, reč ljeljo javlja se u pripevima. U staroruskim letopisima gustinskom i ipatjevskom, u Istoriji Poljske iz 1460. Jana Dlugoša, i
gustinskom i ipatjevskom, u Istoriji Poljske iz 1460. Jana Dlugoša, i u ruskim mitološkim spisima 18. veka Lado i Ljeljo se predstavljeni kao slovenski bogovi ljubavi. U delu Slovenska i ruska mitologija Andreja Kajsarova, Ladom se