i knezom su: Jankovići, Perišići, Jovovići i Bukilići. Od Jankovića su i desetak kuća Vukovića u Veljem Dubokom. Lješnjani slave sv. Arhanđela, dok su nekada slavili Ćirilov dan (sv. Kilik i Julita, 15 - VII). Ćetkovići i Kljajići od njih

u Rovcima po svome poreklu ovakvog je sastava: Lješnjani . 40 kuća

doživljaje živo je opisalo zlatno pero Ljubišino (Pričanja. Beč. 1877.) Lješnjani bijahu oteli za svoju crkvu Sv. Petke, pa im ga Pobori preoteli 1848. g., sačuvao nam je takođe S. M. Ljubiša u

jednoga Crnogorca koji je bio progna g od suda, i ja za to Spičane nimalo ne krivim, jerbo je on to i tražio. A što su ubili Lješnjani Piranića, on, iako im je dužan krv bio, smjeli ga ubiti ne bi da im nijesu tri puta Turci podgorički zapadali i njihova

kastigu udario tolikijema zločincima od tvoje strane što su svi od kako se ja i ti prepisujemo prijed zla poradili nego Lješnjani što su ubili ovoga Piranića? Jesu li jednom zapadali Šestani Boljevićima? Opazili su ih. Nijesu im mogli ništa

koji su u Sušan., tako i Vujačića te je u Bar, da ne pričine česovu mutnju na granici. Lješnjani nekakvu zemlju pritiskaju u Bare, budi uvjeren da su to stare stvari i da on teke što ti dosađuje, jerbo sam ja žestoku

je na oko stotinu metara nadmorske visine od rijeke Une a udaljen je oko osam kilometara vazdušnom linijom od Banje LJešnjani gdje je izvor ljekovite vode. Za razliku od lješljanske, voda u Milanovom bunaru je mnogo toplija i bez mirisa.

umrijeti za pravoslavnu vjeru i za svoje otečestvo. U to doba udari Vezir na Kruse, selo u Lješanskoj nahiji, đe ga Lješnjani , jošt su nekoliko Crnogoraca, hrabro dočekaju; no, ne mogavši tolikoj sili turskoj odoljeti, prinuđeni budu povući