, ljubovcu, na dolinu široku. Veruješ li, ili ne veruješ? Utapam svoje dve noge u čizme, kao telo u postelju toplu kraj ljubovce . Čujem da škripe.
pritisnula od hitroga praha i olova, tad s ' u tami mači povadiše, te se njine majke ojadiše, a sestrice u crno zaviše a ljubovce ostaš ' udovice, a ogreznu krvca do koljena, a po krvi jedan gazi junak, junak bješe Crnojević Ivo, crno njemu srce
; Kroz vertepe do dna čreva zemlje nek zaječi, Do vrh neba kroz sve zv jezde tužba tvoja zveči. Jeda sam ja zar najgori, da ljubovce nejmam, Da sav život u žalosti bez ploda prodremam? 20 Golub ima golubicu, junica za bika, Hištni jastreb diže kuša
, surle, rebege, citare, svirale. Prvoga dana Bornik "kleče" jednu od svojih "ljupkih pisam" u slavu lepote svoje " ljubovce " Jelene "rebegu narediv" (Kap. VI); Grapko "poje" čuvenu pesmu Pasite drobne travice "pod zuk sviral drugoga druga" (
Danilo ovu crkvu na Cetinju sazidati.) ljubovce jauk glasa ustavile, i od suza žalosnijeh svoja lica osušile; tek bijahu malo, tužne, gospodare i sinove, vrsnu braću i
, u plužinu pušku ostavio; pa uskoči u ovču torinu te postavlja pod ovce jaganjce; tad mu kleti udariše Turci. No da vidiš ljubovce njegove, đe ugrabi sjajna džeferdara, dodade ga Gašu gospodaru. Kad se Gašo puške dohvatio,. ka da se je krilah
čuše mladi Crnogorci, da je kome stati pogledati kako hitro na noge skočiše a šarene puške dokopaše, ostaviše majke i ljubovce i čobani u planini ovce: svaki hita, za vladiku pita, doklen su ga pristignuli bili; preko Zete vode prelaziše, na
danas najžalije na svijetu ovom ostaviti. "Reče Vuksan, rovačka vojvoda:" Zle vi žalbe, oba pobratima Vi žalite kule i ljubovce i u dvore stare roditelje; a meni je, braćo, najžalije e hoćemo sva tri poginuti bez nikakve zamjene junačke. "U riječi
pjevaju nam, guslari prizivaju pretke, Sotona sedla konje. Reci nam, o Gospode, da li se to mi dok nam nejaka djeca i ljubovce liju suze radujemo još jednom ratu?
sabljom ljutom prsten pirni ču se uljesti. Zato i milos tva čestita ne robinje, neg gospoje od koljena plemenita za ljubovce išti tvoje Uzmi dvije, tri i četiri, rajske slike svaka budi, iz svijeh strana izabiri lipos ku ti srce žudi S izbranom
si svijetu sio, ako od Zapada i od Istoka dva cara si pridobio. Jedan, s čudom neizmerne tve kriposti čim zamjeri, za ljubovce da ti verne dvije kraljice, carske kćeri; drugi, oholo ki pod nebi vrh cara se svijeh ponosi, samomu se klanja tebi, s
, mirno more. Gnjev i milos sveđ u sebi pamet vrte, svijes im viju; što bi htjeli, što li ne bi, da odlučit ne umiju. Ne ljubovce neg robinje scijene da će caru biti; huda miso tim počinje u srcih se njih buditi. Žele s misli hude ove da plah vjetar dme s
je skupu odmetnomu van usiljen izit bio. U veseloj pirnoj slavi nahođaše car tada se, čestit, miran, pun ljubavi, s tri ljubovce lijepe uza se. Ali u smeći na onu stranu gdi ču vojsku skoči ureda, ni se prignu, ni se ganu s punijeh prijetnje njih
zakonu, kad car ište iz carskoga prinijet grada blago, zakone i sjedište? Što li ide caru koji mješte robinj u saraju tri ljubovce prave osvoji da š njim pored svijet vladaju? "Zakonjaci odvit daše:" Toj nikada ne bi prije; car zakone stare naše ki
zastav mao uzima, na pasu ožica i tikvica visi mu, a štap u ruci ima. Begum lijepe Adžamkinje na čelu je ime upiso, sad ljubovce , prije robinje, za kom Istok vas je uzdiso. Za ures vidjet nje jedini, svačija srca ki gospodi, mnokrat putnik kralj se