pera i ognjena krila krši. Ali ' e vrijeme, da svit sluša, kako ljubav u radosti druži tebe kralja od dušâ i kraljicu od liposti , kôj pri ' e od zlatnijeh prama stavi narav krunu oko čela, negoli onu, s kôm na glavi čestita je i vesela. Izpod dzore

vlas; svjedok sam tomu ja, ki njekad ne scijenjah ljuvene tej strile, od veće kad se uzdah u moje, jaoh, sile, dobrota s liposti ke slomi u meni ljuvenom kriposti, s kojom se rvat ni, koje sam sužan bio, mladosti moje cvit od kad je procaftio; a toj ni

lica nje bila i iz oči ljuvenih; er tužit slatko jes kroz rajski nje ures; ma blažen zadosti, komu da dobra čes nje rajske liposti i rajski nje ures u slatkoj ljubavi uživat na travi

; ma blažen zadosti, komu da dobra čes nje rajske liposti i rajski nje ures u slatkoj ljubavi uživat na travi liposti anđelske sve vidit, od ove mladosti na lice ktjej pozrit, pogledom ka slatkim zanosi srce svim: rusi su nje prami

ljuvenim srdačce me rani, a ličcem rumenim slatki pokoj zani; sad za me ne haje, boli se a mnom svit; u gizdah ma traje liposti svoje cvit; u pjesneh provodi vesele sve danke, a mene smrt vodi na plačne svoe stanke. Jaoh, mramor studeni cijepa se u

vrh svega inoga. More li toj biti da budeš, jaoh, takoj u zabit staviti mu vjeru, cvite moj? Ma tko bi ikad mnil izbrana liposti , da taj tvoj ures bil skriva sve gorkosti? Ne mogu vjerovat, tolika da lipos u sebi ne će imat ku godi još milos, i da se na

žilju, da s ti moj kako sam ja tvoja? liposti i priku smrt kuneš, koja ktje potlačit u vrime, kad ctješe mladosti moje cvit, kim se svit resješe, kad sjaše me lice meu

, za što u tamnosti telesnoj sanak spiš; ma oči otvori i djeluj djela taj, sa mnom da i ti gori uživaš vječni raj i višnje liposti , ke su ine neg moje u vječnoj svitlosti, kim se duše goje.

se zvah Fiora, sva kako ružica, ku goji zgar zora, koja se mogah rit meu svitlom mladosti svim dobrom slavni cvit oda svih liposti ; ma višnji na nebi vidiv me, pravo dim, uzet me ktje sebi, da mu raj uljudim. Tad u plaču osta svit kako kad sunačce od

dvije mlađahne djevojčice. Jakno sunce iza oblaka draže objavi sve svjetlosti, iza oružja sviću taka dva sunca ova od liposti . Bez uzdaha ko ih gleda, ter mu dano gorjet ne bi, ili stvoren vas je od leda, ili srca ne ima u sebi. Na svanutja neufana od

uprav kroz Toplicu svrće k bijelom Smederovu za nać slavnu Sunčanicu, od ke, igdje put obrati, ču zamjerne i velike od liposti spovijedati jednim glasom sve jezike.

i on na konju ognjenomu zlatno odjeven uza nj siva. U Istoku od mladosti zora od slave još mu istječe, a od hrabrenstva i od liposti stere zrake nadaleče. Stjepan, mlađi brat, už njega kaže istakmit djelim ime; brži od plama, bjelji od snijega igra

i u vijećnici srednjoj š njime u način se dvoran srete. liposti da tko ' e u njoj vik se ne bi nagledo je od milosti. Bogato je narešena; pokriva ju sa svijeh strana svila zlatom ispunjena

obrni Na komu me, viđ, promijeni Svijetla obraza ne pocrni, ne izgubi glas pošteni Ki od svijeta ne zna dio tvoja dila, me liposti ? Komu si se zavjerio sa svom moći i kriposti? Jeda nađe draže lice i od mojijeh zlatnije kose? Turkinje su mađionice,

uto isteče, ter ju ugrabi mladu silom, i u plijenu se čestit reče robinjicom takom milom. Zanio biješe glas i njega od liposti slavne svudi; pospješi se cića toga da ini ne otmu što on žudi. Nu ona, misleć koliko su ljuti jadi stat sred uza, po

liposti

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov