na XX kongresu, uručio tadašnjem jugoslovenskom ambasadoru u Moskvi Dobrivoju Vidiću, i u prisustvu Molotova, Maljenkova , Suslova i drugih članova sovjetske vrhuške, kazao mu: Predajte ovo Brozu. Kada pročita ovaj referat, videće da je kao
i poziva lekara kod njega 2. marta ujutro izvršena je nova raspodela vlasti u zemlji od dve konkurentne grupacije: Maljenkova - Berije i Hruščova - Bulganjina. Njihova borba sprečila je da se u zemlji posle Staljinove smrti pojavi samo jedan
(hapšenje Berije i njegove grupe, Hruščovljev referat o kultu ličnosti, likvidacija antipartijske grupe Molotova, Maljenkova , Vorošilova, Kaganoviča i Bulganjina, a onda i smena maršala G. K. Žukova), koji su na kraju potkopali autoritet KPSS i
je drugi put otišao od kuće noću, kada je njegova porodica već spavala. Krenuo je izgleda u Kremlj na savetovanje sa Maljenkovom i Berijom, koji su se vratili iz Staljinove dače.
ustav, Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Maljenkova i Suslova doneta Rezolucija Informbiroa što je označilo razlaz između Jugoslavije i istočnog bloka,
da dođu u daču. Obojica su bili vidno izgubljeni. Lozgačov se seća: Berija je drsko prošao u salu kod bolesnog Staljina, Maljenkovu su škripale nove cipele, on ih je skinuo i gurnuo pod mišku. Kod Staljina je ušao samo u čarapama. Taj prizor ne
partijskog rukovodstva i odobrena od njih. Trećeg marta ujutro zakazan je prošireni konzilijum koji je, na zahtev Maljenkova , trebalo da da zvaničnu prognozu. Maljenkov je očigledno žurio sa partijskom reorganizacijom, a zvanična prognoza
vezano za kandidaturu predsednika Saveta ministara SSSR. U ime Biroa Prezidijuma Berija je predložio na tu dužnost Maljenkova . Taj se predlog nije iznosio na posebno glasanje - usvojili su ga povicima sa mesta: Ispravno Usvojiti. Zatim je već
radi, nego da pogleda film. Iste večeri pozvao je na večeru u Kuncevu svoje najčešće posetioce: Hruščova, Bulganjina, Maljenkova i Beriju. Večera je počela oko ponoći i završila se tek oko četiri sata ujutru, u nedelju 1. marta. Prema svedočenju
Mađarskoj. Maljenkova Kaganoviča i Molotova (takozvana "Antipartijska grupa "), u neuspešnom pokušaju da se Hruščov skine s vlasti juna
bio internista Lukomski. Započeli su pregled bolesnika. Maljenkovu i Beriji negde oko 7 sati ujutro. Njima pak niko nije telefonirao da pita o Staljinovom stanju. Ali oni su se plašili
drugi put takođe nije jasno, pošto je, kako on sam svedoči, od kuće otišao već ujutro, posle novog telefonskog poziva Maljenkova . Te noći Hruščov nije spavao. Očigledno da nisu išli na spavanje ni ostali članovi četvorke.
, koji su došli u daču nešto iza ponoći, bilo je potpuno jasno da je Staljin doživeo moždani udar. To je bilo očigledno i za Maljenkova i Beriju posle telefonskih poziva Starostina.
.... Sedim pored Staljina i brojim minute svog dežurstva. Pretpostavljao sam da će doći lekari po naredbi Berije i Maljenkova . Ali njih nije bilo. Sat je izbio 23 časa 1. marta, a mrtva tišina. Gledam na sat - kazaljka pokazuje jedan sat noću, dva,
za vršioca dužnosti predsednika Ministarskog saveta SSSR. Treći čovek po uticaju u zemlji, već na inicijativu Maljenkova i Berije, postao bi Molotov. Hruščov u tom trenutku ni u narodu, ni u partiji nije bio viđen kao naslednik Staljina.